Demencija frontalnog režnja (FLD) je degenerativni poremećaj koji negativno utječe na funkciju mozga na načine slične onima povezanim s Alzheimerovom bolešću. Osobe s dijagnozom ovog oblika demencije često nemaju obiteljsku povijest frontotemporalne lobarne degeneracije ili demencijalnih simptoma. Povijesno poznata kao Pickova bolest, ne postoji lijek za ovo progresivno stanje. Liječenje je usredotočeno na liječenje simptoma i često uključuje primjenu lijekova i, u nekim slučajevima, govornu terapiju.
Nema poznatog, jedinstvenog uzroka gubitka moždane funkcije povezanog s razvojem demencije frontalnog režnja. U mnogim slučajevima identificiran je genetski nedostatak ili mutacija stanica kao čimbenik koji doprinosi pojavljivanju i napredovanju simptoma. Stanje je izvorno nosilo nadimak Pickova bolest jer zahvaća područja sive tvari koja sadrže moždane stanice poznate kao Pickova tijela. Zbog brojnih demencijalnih prikaza, demencija frontalnog režnja danas se koristi za označavanje skupine poremećaja koji zahvaćaju frontalni režanj. Kako se istraživanja nastavljaju, naziv Pickova bolest ponovno je dodijeljen kako bi označio one oblike demencije frontalnog režnja koji prvenstveno zahvaćaju Pickova tijela i imaju specifične značajke.
Često se pojedincima koji pokazuju znakove i simptome demencije frontalnog režnja može pogrešno dijagnosticirati Alzheimerovu bolest. Ne postoji konačan test za postavljanje dijagnoze demencije frontalnog režnja, stoga se može primijeniti niz testova kako bi se identificirali ključni znakovi povezani s tim stanjem. Prije bilo kakvog laboratorijskog testiranja može se provesti ispitivanje nečije neuropsihološke funkcije kako bi se procijenila njegova ili njezina sposobnost pamćenja, jezika i rasuđivanja. U početku se može provesti niz krvnih pretraga za procjenu razine hormona i elektrolita te funkcije organa. Različiti slikovni testovi, uključujući kompjuteriziranu tomografiju (CT), mogu se provesti kako bi se procijenilo stanje i funkcionalnost mozga te provjerili postoje li abnormalnosti, kao što su krvarenje ili krvni ugrušci.
Znakovi i simptomi povezani s demencijom frontalnog režnja obično su postupni u početku i progresivni u razvoju, često se pojavljuju u osoba srednje dobi. Prije svega, manifestacija simptoma obuhvaća nečije ponašanje, motoričke sposobnosti te govorne i jezične sposobnosti. Znakovi ponašanja mogu negativno utjecati na nečiju osobnost i biti prisutni na različite načine, uključujući apatiju, kompulzivna ponašanja i nekarakteristična ili neprikladna ponašanja ili situacijske reakcije. Osobe čiji su simptomi napredovali i pogoršali njihovu motoričku funkciju mogu razviti simptome koji uključuju oštećenu funkciju mišića, nedostatak koordinacije i drhtanje. S vremenom nije neuobičajeno da osobe s simptomima postupno gube sposobnost komuniciranja ili razumijevanja jezika.
Oslabljujući učinci demencije frontalnog režnja često na kraju zahtijevaju danonoćnu skrb za osobe s simptomima. Budući da lijek nije dostupan, liječenje je u potpunosti usmjereno na upravljanje simptomima i usporavanje napredovanja bolesti. Antidepresivi i antipsihotici općenito se daju za ublažavanje depresije i suzbijanje učinaka njegovih ili njezinih problema u ponašanju. Ako netko počne pokazivati narušene komunikacijske vještine, logopedska terapija može se upotrijebiti da ga nauči novim načinima komuniciranja.