Refleksni anoksični napadaji su vrste napadaja koji nisu uzrokovani epilepsijom. Tri glavna okidača su strah, bol i iznenadno izlaganje toploj ili hladnoj vodi. Djeca su posebno osjetljiva na ovu vrstu napadaja. U većini slučajeva, ova vrsta napadaja je kratka i ne uzrokuje trajno oštećenje srca ili mozga.
Ovi napadaji se također nazivaju refleksnim anoksičnim čarolijama, a porijeklom su iz sinkope. To znači da se napadaji javljaju kada su zalihe krvi i kisika prekinute iz mozga. Nagli ekstremni podražaj, poput boli ili straha, uzrokuje drastično usporavanje ili potpuno zaustavljanje srca na kratko vrijeme. To je ono što dovodi do sinkope i pojave epizoda napadaja.
Postoje tri glavna pokretača refleksnih anoksičnih napadaja. Strah je jedan okidač, pogotovo kada se pojavi neočekivano. Iznenadni udar boli drugi je okidač. Također je moguće da osoba s bolešću ima napadaje od prevruće ili hladne vode, a brze promjene temperature uzrokuju šok za živce i razne reakcije tijela.
Zbog vrsta okidača koji se javljaju, refleksni anoksični napadaji u djece su češći. Dojenčad i djeca u dobi od šest mjeseci do dvije godine su osjetljivi jer još uvijek doživljavaju uzroke i posljedice svojih postupaka. Daleko od njihove zone udobnosti, mnoge stvari mogu biti zastrašujuće za malu djecu, a malo dijete vjerojatno će dovesti do mnogih kvrga i modrica.
Osim ako već postoje ozbiljna medicinska stanja, liječnici obično nemaju plan liječenja za ovo stanje. Refleksni anoksični napadaji obično ne dovode do oštećenja srca ili mozga. Napadi traju kratko od nekoliko sekundi i ne smiju trajati dulje od 15 do 20 sekundi.
Ako dijete ili odrasla osoba doživi ove napadaje, treba zapamtiti nekoliko stvari. Osoba ne smije biti podignuta odmah nakon napada. Oporavak od napadaja dolazi u roku od nekoliko minuta, no oboljeli će biti pospani i blago blijede boje kože dok se potpuno ne oporave.
Kako dijete raste i postaje svjesnije svijeta, smanjit će se broj refleksnih anoksičnih napadaja koji se javljaju. Iako rijetki, neki slučajevi ovog stanja ne prestaju nakon druge godine. Napadaji su se nastavljali u tinejdžerskim godinama i odrasloj dobi, osobito ako bolesnik razvije fobiju ili anksiozni poremećaj.