Poremećaj disocijativnog identiteta, također poznat kao DID, jedan je od najpoznatijih mentalnih poremećaja, popularan zbog fikcije i filmova. Iako je godinama kontroverzan, liječnička struka ga je prihvatila kao pravu bolest. Iako je stvarnost bolesti daleko od onoga što ljudi često vide u fikciji, istina je da se slučajevi ovog poremećaja dijagnosticiraju diljem svijeta cijelo vrijeme. Također je poznat kao poremećaj “razdvojene osobnosti” ili “višestruke osobnosti”.
Netko tko ima DID prikazuje niz potpuno različitih osobnosti, od kojih su neke sekundarne, a neke koje preuzimaju redovito, u različito vrijeme ili tijekom različitih situacija. Osoba koja pati od poremećaja disocijativnog identiteta često zadržava svoj izvorni identitet, te usvaja dodatne koji “preuzimaju”, ovisno o okolnostima.
Dijagnosticiranje disocijativnog poremećaja identiteta iznimno je složeno. Psihijatri koriste posebne smjernice kada traže znakove poremećaja, uključujući razdoblja zamračenja, “izgubljeno vrijeme” i prisutnost različitih identiteta koji nisu svjesni međusobnog postojanja.
Kontroverza višestrukih ličnosti traje otkako je bolest prvi put ozbiljno proučavana sredinom 20. stoljeća. Mnogi stručnjaci smatraju da to nije pravi poremećaj već manifestacija drugih psihičkih smetnji. Drugi stručnjaci tvrde da poremećaj može biti način da um sakrije prošlo zlostavljanje ili da se prevari da zaboravi određene događaje. Dijagnoza “čistog” DID-a ostaje rijetka.
Osoba koja pati od disocijativnog poremećaja identiteta često mijenja osobnost tijekom stresa ili teških situacija za koje njezina podsvijest vjeruje da ih ne može podnijeti. Više osobnosti obično se međusobno apsolutno razlikuju, tako da, na primjer, osoba koja ima pokornu osobnost u stvarnom životu može imati alternativnu osobnost koja je jaka i tvrdoglava, i drugu koja je zapovjedna i dominantna. Također nije neuobičajeno da su osobnosti različite dobi, a pojava osobnosti tinejdžera ili djece kod odraslih je uobičajena.