Etnofarmakologija proučava etničke skupine i njihovo zdravlje, kako je njihovo zdravlje povezano s njihovim stilom života i upotrebom lijekova – tradicionalnih i farmaceutskih – je li taj lijek specifičan za područje u kojem grupa živi i koliko dugo taj lijek postoji. koristi ta grupa. Pojam etnofarmakologija prvi je put skovan 1967. godine, proučavanjem halucinogenih biljaka. Grupirana je u veću granu etnofarmacije, koja se bavi percepcijom i upotrebom tradicionalne medicine unutar društva. Etnofarmakologija uključuje širok raspon znanstvenika različitih specijalnosti.
Etofarmakologija srodna znanost je etnobotanika, studija o tome kako različite kulture posebno koriste ljekovite biljke. Posljednjih godina etnofarmakologija postaje sve popularnija jer sve više studija potvrđuje blagotvorno djelovanje biljaka na ljudsko zdravlje. Napredni razvoj farmakognozije, proučavanja lijekova dobivenih iz prirodnih izvora, pružio je snažnu znanstvenu potporu za daljnja istraživanja ljekovitih svojstava biljaka. Studijom etnofarmakologije otkrivaju se novi lijekovi. Mnoge uobičajene droge koje se koriste u suvremenom društvu dolaze, barem djelomično, iz prirodnih izvora.
Farmakoepidemiologija igra ulogu u etnofarmakologiji, uključujući proučavanje upotrebe ljekovitog bilja u velikim etničkim skupinama. Proučavanje ljekovitog bilja na ovaj način pomaže u procjeni blagotvornog djelovanja lijeka biljnog podrijetla i utvrđuje postojanje štetnih učinaka na proučavanu skupinu ljudi. Ovo su važne studije u otkrivanju prirodnih lijekova.
Važan aspekt etnofarmakologije je sama farmakologija, koja uključuje proučavanje djelovanja lijekova, odnosno mehanizama. Gleda kako lijek djeluje u biološkom sustavu i kako taj biološki sustav reagira na lijek. Farmakološke studije provode se u laboratorijima, ponekad na životinjama. U osnovi, ako se utvrdi da spoj ima ljekovita svojstva, smatra se farmaceutskim.
Etnofarmakologija se također proteže na proučavanje hrane kao lijeka. Poznato je da aspekti određene hrane imaju ljekovita svojstva; na primjer, poznato je da je resveratrol dobiven iz crvenog grožđa snažan antioksidans, a omega-3 masne kiseline eikozapentaenska kiselina (EPA) i dokozaheksaenska kiselina (DHA) iz ribe imaju protuupalna svojstva. Ljekovite komponente hrane često se ekstrahiraju i prodaju kao dodaci prehrani, kategorija koja nije regulirana kao hrana ili lijek. Oni se također mogu dodati u prehrambene proizvode, čineći hranu “funkcionalnom hranom” – hranom za koju se kaže da ima zdravstvene prednosti osim osnovne nutritivne vrijednosti hrane.
Iako su ljudi stoljećima koristili prirodne tvari u liječenju, tek je nedavno ova znanost postala dobro priznata i prihvaćena metoda liječenja. Rast znanosti na ovom području potkrepljuje ono što su tradicionalne kulture prakticirale tijekom vremena. Ova provjera je rezultirala povećanom svjesnošću i povjerenjem u prirodne proizvode u liječenju.