Nejednakost dohotka pojam je koji se koristi za opisivanje neravnomjerne raspodjele bogatstva unutar definiranog zemljopisnog područja. Kada je ova vrsta ekonomske nejednakosti visoka, to znači da mali broj pojedinaca koji žive na tom području prima većinu prihoda ostvarenog tijekom određenog vremenskog razdoblja, dok bi niska stopa nejednakosti dohotka značila da je ukupni ostvareni prihod bio ravnomjernije raspoređeni među svakim od domaćinstava osnovanih na tom području. Postoji niz različitih alata i strategija koji se koriste za mjerenje ove vrste ekonomske nejednakosti, a pristupi poput Hooverovog indeksa, Atkinsonovog indeksa, Ginijevog koeficijenta i Theilovog indeksa su neki od češćih primjera.
Mjerenje nejednakosti dohotka iznimno je važno za razumijevanje utjecaja različitih događaja kako na cjelokupno gospodarstvo tako i na pojedince koji žive u toj ekonomiji. Na primjer, procjena razlike u bogatstvu i prihodima koja postoji na određenom području tijekom rata može pružiti važne podatke o budućem smjeru gospodarstva i kako će to utjecati na stanovnike različitih ekonomskih razreda. Isto vrijedi i ako se razvije nova tehnologija za koju se očekuje da će utjecati na broj radnih mjesta dostupnih u tom području, jer bi to moglo povećati ili smanjiti razinu nejednakosti dohotka koja već postoji.
Mnogi različiti čimbenici uzimaju se u obzir kada se promatra nejednakost dohotka unutar određenog područja ili sektora stanovništva. Omjer samaca i onih koji su u braku ili u predanim vezama često je jedan od tih čimbenika. Učestalost emocionalne depresije, prisutnost određenih vrsta industrija unutar zajednice, pa čak i čimbenici kao što su stopa pretilosti ili stopa kriminala također mogu biti ključni elementi u procjeni razloga za nejednakost dohotka unutar određenog područja.
Identificiranje čimbenika ovog tipa i učenje kako oni dovode do ekonomske nejednakosti često mogu omogućiti razvoj programa i strategija koje mogu donekle smanjiti nejednakost dohotka. Osnivanje zdravstvenih klinika za pružanje liječenja tjelesnih i emocionalnih bolesti ne samo da otvara radna mjesta, već i pomaže da se minimizira utjecaj tih uvjeta na sposobnost kućanstava da ostvare prihod. Istodobno, programi osposobljavanja za posao mogu pomoći ljudima u osiguravanju zaposlenja s višim stopama, što zauzvrat također pomaže minimizirati stupanj nejednakosti koji postoji unutar zajednice.