Angiofibrom je benigni tumor koji raste u nosnoj šupljini. Ova vrsta tumora se gotovo uvijek razvija u dječaka adolescenata i može se nazvati juvenilni nazofaringealni angiofibrom. Ovi tumori nisu kancerogeni i samo rijetko postaju kancerogeni. Čak i tako, ovi benigni tumori mogu iznimno brzo rasti i ponekad se proširiti iz nosne šupljine u druge dijelove lubanje.
Najčešći simptomi angiofibroma su začepljenost nosa, glavobolja, krvarenje iz nosa, oticanje lica, otežano disanje na nos i govor koji zvuči nazalno. Djeca s angiofibromom također mogu razviti stanje zvano otoreja, u kojem tekućina istječe iz jednog ili oba uha. Dijagnoza ovih tumora nazofarinksa općenito se postavlja na temelju medicinskih slikovnih testova kao što su MRI, CT i rendgenske snimke. Dijete se također može podvrgnuti arteriogramu, postupku koji liječniku omogućuje da vidi opskrbu krvlju koja hrani tumor.
Temeljni uzrok angiofibroma je nepoznat. Budući da se ovi tumori razvijaju gotovo isključivo u dječaka između 7 i 19 godina, smatra se da hormoni mogu igrati ulogu u pokretanju njihovog rasta. Genetske studije ukazuju na uključenost najmanje jednog gena za koji je poznato da igra ulogu u razvoju nekoliko vrsta malignih tumora.
Postoje tri glavne vrste liječenja juvenilnog nazofaringealnog angiofibroma: hormonska terapija, terapija zračenjem i kirurgija. Hormonska terapija uključuje korištenje lijeka zvanog flutamid, koji djeluje blokiranjem testosteronskih receptora. Djelovanje ovog lijeka je daljnji dokaz hormonskog uzroka ovog stanja. Liječenje flutamidom može smanjiti tumore za više od 40 posto.
Druga mogućnost liječenja ovih tumora je terapija zračenjem. Iako je objavljeno da terapija zračenjem ima stope izlječenja do 90 posto, ovaj tretman se ne koristi obično zbog mogućih dugoročnih nuspojava na plodnost. Terapija zračenjem općenito se koristi samo u slučajevima ponavljajućih tumora ili kada se tumor proširio iz nosne šupljine u druge dijelove lubanje.
Kirurški zahvat može biti nužan kada tumor naraste dovoljno velik da blokira dišne putove ili uzrokuje ponovljeno krvarenje iz nosa. Kada je operacija neophodna, veličina i mjesto angiofibroma će diktirati vrstu kirurškog zahvata koji će se koristiti za njegovo uklanjanje. Ulaz u nosne prolaze gdje se tumor nalazi često se postiže korištenjem Weber-Fergusonove incizije, što je dugačak rez napravljen paralelno s jednom stranom nosa.
Drugi kirurški pristup je intranazalni pristup, gdje se endoskop koristi kako bi se omogućio pristup tumoru kroz nosne prolaze bez pravljenja ikakvih rezova na licu. Ova endoskopska tehnika sve je popularnija jer je puno manje invazivna od ostalih kirurških tehnika i ima manje rizika i komplikacija. Primjerice, Weber-Fergusonova incizija može uzrokovati privremenu ili trajnu utrnulost obraza, komplikaciju koja se u potpunosti izbjegava primjenom intranazalne endoskopije.