Kada se kod odraslih pojavi enureza ili nekontrolirano mokrenje, to je poznato kao hiperaktivan ili hipertonični mjehur. Uzrokovano brojnim bolestima ili stanjima koja uzrokuju nepravilnu veličinu ili rad mokraćnog mjehura, ovo stanje dovodi do redovitih nagona za mokrenjem koji, ako nisu zadovoljeni, mogu uzrokovati inkontinenciju – nemogućnost gušenja mokrenja. Dijagnoza hipertoničnog mokraćnog mjehura mogla bi donijeti bilo koji broj mogućnosti liječenja, od recepta za relaksaciju mokraćnog mjehura ili vježbi za zdjelicu do kateterizacije ili operacije.
Iako je moguće da tumor, prekomjeran unos tekućine, određeni lijekovi ili čak starija dob uzrokuju hipertonični mjehur, to je obično posljedica raznih bolesti ili stanja. Upala uzrokovana infekcijom ili kamencima u mokraćnom mjehuru redoviti su krivci. Ostali uzroci uključuju povećanu prostatu, stanje koje se naziva benigna hipertrofija prostate, te razne neurološke poremećaje, od Parkinsonove bolesti do multiple skleroze. Uvriježeno je mišljenje da je nasljedstvo faktor.
Osim čudno ponavljajućeg poriva za pražnjenjem mokraćnog mjehura, oni s hipertoničnim mjehurom često će doživjeti redovitu inkontinenciju kao rezultat toga. Klinika Mayo karakterizira pretjeranu potrebu za mokrenjem koja se događa osam ili više puta dnevno. Drugi znak ovog poremećaja naziva se nokturija, kada se pacijent svake noći budi nekoliko puta ili više da bi mokrio. Često starije osobe pretpostavljaju da je stanje neizlječivo i samo počnu nositi pelene za odrasle.
Liječnici imaju niz mogućnosti na raspolaganju kako bi utvrdili zašto osoba pati od ovog poremećaja. Možda će biti potreban postupak poznat kao cistoskopija za pregled rada mokraćnog mjehura. Ostali testovi mogu uključivati radiologiju, analizu urina ili test preostalog volumena nakon mokrenja kako bi se procijenilo koliko je urina izbačeno i koliko ostaje u mjehuru nakon svakog mokrenja.
Inkontinencija koja je posljedica hipertoničnog mokraćnog mjehura obično se ipak može liječiti. Liječnici imaju na raspolaganju niz neinvazivnih terapija poput treniranja mokraćnog mjehura da zadrži više mokraće tijekom duljeg razdoblja. Liječnici će također propisati lijek za koji se zna da opušta mjehur ili regulira njegovu funkciju. Zovu se antikolinergični lijekovi, a nazivaju se darifenacin, oksibutinin ili tolterodin. Drugi redoviti tretman uključuje ono što je poznato kao vježbe za dno zdjelice za jačanje mišića povezanih s mokrenjem.
Operacija je posljednje sredstvo za one s ovim stanjem. Jedan put poznat je kao postupak povećanja mokraćnog mjehura, koji uključuje stvaranje dodatnog prostora za pohranu mjehura mijenjanjem dijela crijeva. Drugi postupak zahtijeva implantaciju uređaja koji šalje ispravan niz električnih impulsa u mjehur.