Senzorna ataksija je gubitak ravnoteže povezan s poremećajima senzornog unosa i obrade. To može biti stečeno ili kongenitalno stanje koje obično počinje polako tijekom vremena. Ovo stanje može biti progresivne prirode, pogoršavajući se kako pacijent stari, osobito ako se ne liječi. Najbolje opcije za upravljanje ovise o korijenskom uzroku i svim terapijama koje pacijent trenutno koristi.
U bolesnika sa senzornom ataksijom česta je periferna neuropatija. Pacijent ne dobiva podatke od perifernog živčanog sustava, što može otežati ravnotežu i koordinaciju pokreta. S otvorenim očima za gledanje mogući su koordinirani pokreti poput podizanja predmeta ili ravnoteže dok stojite, jer pacijentov vid može nadoknaditi nedostatak fizičkih osjeta. Kada su oči prekrivene ili prikrivene, pacijent ima problema s ravnotežom.
Klasičan znak upozorenja senzorne ataksije može se vidjeti kada pacijenti imaju problema tijekom oblačenja ili skidanja jer im je vid zamagljen dok navlače odjeću preko glave. Isto tako, pacijenti bi mogli primijetiti da se ljuljaju ili osjećaju vrtoglavicu kada se naginju nad umivaonik kako bi oprali lice ili pod tušem, jer zatvaraju oči kako sapun ne bi ušao u njih. U mraku ljudi mogu imati problema s hodanjem i obavljanjem zadataka koje su prije mogli raditi, poput otvaranja vrata, jer više ne znaju točno gdje su im udovi u prostoru. Senzorni unos pruža važnu povratnu informaciju za koordinaciju pokreta i pacijenti toga možda neće biti svjesni sve dok ne izgube osjet.
Drugi znak senzorne ataksije može se vidjeti kada se od pacijenta zatraži da ustane s raširenim rukama i zatvorenim očima. Ruke će se tresti i lutati, umjesto da ostanu fiksirane u prostoru. Pacijenti također mogu imati problema s Rombergovim testom, gdje se od njih traži da stoje i balansiraju zatvorenih očiju. Nemaju dovoljno senzornih informacija da zadrže uspravan položaj u prostoru, iako im mozak možda funkcionira normalno i mogli bi balansirati kad bi mogli vidjeti.
Liječenje periferne neuropatije može pomoći u rješavanju senzorne ataksije. To može uključivati korištenje lijekova, stimulaciju živaca ili fizikalnu terapiju, osobito ako pacijent ima stanje poput epilepsije koje može pridonijeti problemu. Radna terapija može biti od pomoći onim pacijentima koji imaju problema s obavljanjem svakodnevnih zadataka. Prilagodba životnog stila također može pomoći, kao što je korištenje noćnog svjetla kako bi se ljudi manje spotaknuli kada se noću kreću po kući. Može se preporučiti potpuni neurološki pregled za provjeru temeljnih problema u mozgu koji bi mogli zahtijevati pozornost.