Bazalni gangliji su skup jezgri u mozgu odgovornih za kontrolu voljnih pokreta i izvršavanje naučenih zadataka. Oštećenje ovog područja mozga uzrokuje probleme s motoričkim zadacima i nekontroliranim pokretima tijela. Ova šteta može biti uzrokovana traumom, ali je vjerojatnije da će se pojaviti kao posljedica bolesti ili poremećaja mozga. Primarne bolesti bazalnih ganglija su Parkinsonova bolest, tardivna diskinezija, Hemibalizam i Huntingtonova bolest.
Parkinsonova bolest je vrsta hipokinetičkog poremećaja, što znači da uzrokuje smanjenu motoričku kontrolu i brzinu kretanja. Ovaj poremećaj je rezultat niske razine dopamina u bazalnim ganglijima. Karakteristike Parkinsonove bolesti uključuju drhtanje, ukočenost, sporo kretanje, ljuljanje hodanja i depresiju.
Osim Parkinsonove, bolesti bazalnih ganglija su hiperkinetički poremećaji. Zbog smanjene aktivnosti u bazalnim ganglijama, kontrola pokreta je pod utjecajem i rezultiraju nekontroliranim pokretima. Ti pokreti mogu biti u obliku drhtanja, trzanja udova ili brzih izmjeničnih pokreta mišića.
Tardivna diskinezija uzrokovana je problemima s dopaminskim receptorima u bazalnim ganglijima. Receptori postaju pretjerano osjetljivi na dopamin, što dovodi do nekontroliranih pokreta mišića. Takvi se pokreti najčešće vide u mišićima lica. Hemibalizam karakteriziraju nevoljni pokreti samo na jednoj strani tijela.
Jedna od najtežih bolesti bazalnih ganglija je Huntingtonova bolest. Ovaj poremećaj je nasljedan i uzrokuje značajne probleme s govorom, kretanjem, spoznajom i ponašanjem. Aktivnost udova je trzaja, a proizvodnja govora postupno opada. Bolest je progresivna i u konačnici će rezultirati smrću.
Postoje neki dokazi koji upućuju na to da Touretteov sindrom može biti, barem djelomično, uzrokovan problemima u bazalnim ganglijama. Prekidi u neuralnim krugovima bazalnih jezgri mogu uzrokovati nekontrolirane tikove i ispade povezane s ovim poremećajem. Slično, neke vrste opsesivno kompulzivnog poremećaja mogu biti posljedica disfunkcije u ovom području mozga. Istraživanje ovih poremećaja i njihovog odnosa s bazalnim ganglijama počelo je krajem 20. stoljeća, ali je dovelo do razvoja novih oblika liječenja ovih stanja.
Proučavanje bolesti bazalnih ganglija izvrsno je sredstvo za otkrivanje više o ovom složenom području mozga. Prekomjerna aktivnost bazalnih jezgri može dovesti do hipokinetičkih pokreta koje je teško pokrenuti, dok nedovoljna aktivnost može rezultirati brzim, nekontroliranim pokretima. Stjecanje boljeg razumijevanja zašto dolazi do promjena u aktivnosti može biti ključ za liječenje različitih bolesti bazalnih ganglija.