Primarni tipovi gospodarskih sustava su tržišna ekonomija, plansko gospodarstvo, mješovito gospodarstvo i tradicionalno gospodarstvo. Postoje i sekundarni ekonomski sustavi koji igraju ulogu u nekim situacijama. Međutim, iako ekonomski sustav može tvrditi da je dio novog misaonog obrasca, najpribližnije slijedi jedan od spomenutih primarnih sustava.
Tržišni ekonomski sustav je sustav koji nema centralizirano planiranje od strane vlade. Proizvode kupuju i prodaju pojedinci koji imaju izravan interes u transakciji, bilo kao dobavljač ili potrošač. Cijena je određena ponudom i potražnjom za određenim proizvodom i obično neće prelaziti neke prihvaćene parametre. Kada se to dogodi, obično se vraća u ravnotežu. Tržišna ekonomija se često naziva kapitalizmom.
Suprotnost tržišnom ekonomskom sustavu je planski ekonomski sustav. U ovakvom tipu gospodarstva vlada ili neko drugo centralizirano tijelo, obično usko povezano s vladom, u određenoj mjeri odlučuje o proizvodnji i potrošnji. Oni koji upravljaju planskom ekonomijom također mogu određivati cijene i upravljati gospodarstvom sve do trenutka kada se roba i usluge mogu proizvoditi ili nuditi na prodaju. Komunizam i socijalizam uobičajeni su tipovi planiranih ekonomija.
Mješoviti ekonomski sustav obuhvaća značajke mnogih različitih gospodarstava, najčešće tržišnih i planiranih gospodarstava, kako bi se došlo do rješenja koje odgovara svima. U većini slučajeva zemlje koriste mješoviti ekonomski model. Iako neki mogu biti više tržišni, a drugi više planirani, neki smatraju da je potrebna određena regulacija, ali i određena sloboda za dobavljače i potrošače da također imaju određenu fleksibilnost.
Drugi tip ekonomskog sustava koji se može koristiti na nekim mjestima u svijetu poznat je kao tradicionalno gospodarstvo. U ovoj ekonomiji proizvođači su obično ujedno i potrošači. Ti proizvođači obično zarađuju dovoljno za sebe i obitelji. U slučaju viška, roba i usluge mogu se razmjenjivati s drugima. Ovo je vrlo primitivan tip ekonomije i ne koristi se ni u jednoj industrijaliziranoj državi – barem ne u velikim razmjerima.
Druge vrste ekonomskih sustava uključuju participativni sustav, informacijski sustav, pa čak i virtualni sustav. Iako je možda teško izgraditi cijelu državu ili sustav kupnje i prodaje robe na ovakvim vrstama gospodarstava, ona i dalje mogu igrati važnu ulogu. Zapravo, ove vrste sustava odgovorne su za proizvodnju milijardi dolara ekonomske aktivnosti svake godine.