Što je pristranost pažnje?

Pristranost pažnje je pojava u kojoj osoba više svoje pažnje usmjerava na određeni podražaj ili senzorni znak. Često to dovodi do lošeg osjećaja prosuđivanja ili nepotpunog prisjećanja na određeni događaj ili sjećanje. Pristranosti pozornosti također mogu dovesti do lošeg donošenja odluka, budući da osoba već ima pristranost prema jednom poticaju i vjerojatnije je svoju odluku temeljiti na toj sklonosti.

Neki psiholozi vjeruju da ljudi već imaju sklonost prema izvođenju pristranosti pažnje u nekim situacijama zbog “evolucije ljudske inteligencije” i potrebe za preživljavanjem. Iz tog razloga ljudi obično više pažnje posvećuju podražajima koji im predstavljaju prijetnju, kao što je pištolj kada je osoba opljačkana na ulici. Ova “hiperpažnja” obično je povezana sa senzornim reakcijama kao što je tunelski vid, u kojem uplašena osoba privremeno gubi periferni vid i fokusira se na prijeteći objekt. Također obično izaziva neke fiziološke reakcije kao što su nalet adrenalina i ubrzani otkucaji srca, čak i neurološka reakcija koja omogućuje osobi brži refleks kada se situacija pogorša.

Umjerena razina pristranosti pažnje može biti urođena ljudima, ali povišena razina može biti simptom ili posljedica psihološkog poremećaja. Jedan od pristupa mjerenju ove pristranosti je “Stroopov zadatak”. U ovom testu riječi koje se odnose na boju ispisuju se različitim bojama; na primjer riječ “plava” ispisana je žutom bojom. Od pacijenta se tada traži da naglas izgovori boju riječi, a ne samu riječ; u prethodno spomenutom primjeru, točan odgovor bi bio “žuto”, a ne “plavo”. Osobi s visokom razinom pristranosti pažnje može trebati više vremena da točno odgovori. U nekim studijama slučaja pokazalo se da su sudionici koji su imali ozbiljne anksioznosti i fobije teško izgovarali boju nekih sugestivnih riječi kao što su “pauk” ili “krv”, jer im sklonost da se usredotoče na samu riječ smeta obavljanja glavnog zadatka.

Pristranost pozornosti također je proučavana ne samo u odnosu na fobije i psihološke poremećaje, već iu kontekstu alkoholizma i zlouporabe supstanci. U odvojenim eksperimentima, sudionici, koji su se sastojali od konzumenata droga i alkoholičara, pokazali su više odgovora na riječi ili predmete koji su implicirali drogu ili alkohol, ili su imali povećanu žudnju za tim supstancama. Ovi rezultati mogu dati objašnjenje zašto je za ozdravljenje ovisnika o drogama korisno izbjegavati bilo kakve situacije koje uključuju droge ili alkohol.