Bipolarni I je oblik bipolarnog poremećaja koji karakterizira barem jedna manična ili mješovita epizoda u anamnezi pacijenta. Pacijenti također često doživljavaju depresiju, što objašnjava zašto se ovo stanje ponekad naziva “manično-depresivnim poremećajem”. Bipolarni I je najozbiljniji oblik bipolarnog poremećaja i može uključivati onesposobljajuće simptome koji otežavaju funkcioniranje pacijenta tijekom manične, depresivne ili mješovite epizode. Dostupne su mogućnosti liječenja i kako neurolozi saznaju više o mozgu i kako on funkcionira kod ljudi s stanjima poput bipolarnog I, mogu se razviti i druge mogućnosti.
Dijagnoza pacijenata s bipolarnim poremećajem je izazovna i zahtijeva niz medicinskih testova i intervjua s pacijentima. Prvo, moraju se isključiti fizički uzroci manije, poput lijekova i rekreacijskih droga. Pacijent također mora biti pažljivo ispitan za dijagnostičke znakove drugih mentalnih bolesti koje se liječe i liječe drugačije. Ako liječnik može potvrditi da je pacijent doživio jednu ili više maničnih ili mješovitih epizoda i da nema fizičkih uzroka, pacijent može imati bipolarni I. Ako je pacijent imao samo hipomanične epizode, dijagnoza je bipolarna II.
Neki pacijenti imaju oblik poznat kao bipolarni I s psihotičnim značajkama. U tim slučajevima, tijekom maničnih ili mješovitih epizoda, pacijent doživljava simptome psihoze poput deluzija i halucinacija. To može učiniti manične epizode intenzivnijim, ali i opasnijim za pacijenta, jer pacijent može doživjeti osjećaj nepobjedivosti i također može razviti ekstremnu paranoju i druge simptome. Tijekom maničnih epizoda pacijenti su obično vrlo aktivni i mogu imati neorganiziran govor i misli.
Jedan od standardnih tretmana dostupnih za pacijente s bipolarnim I je litij, lijek koji pomaže pacijentima izbjeći ekstremne uspone i padove povezane s bipolarnim poremećajem. Pacijenti također mogu uzimati druge lijekove i mogu imati koristi od psihoterapije. Terapija može pomoći pacijentima u upravljanju i rješavanju emocija kako bi se izbjeglo stvaranje situacija u kojima emocije hrane epizode manije ili hipomanije, a terapija također može pomoći pacijentima sa simptomima depresije.
Neki ljudi s bipolarnim I i drugim oblicima bipolarnog poremećaja odlučuju ne kontrolirati svoje stanje lijekovima. Upravljanje terapijom i drugim tehnikama može biti dovoljno da zadovolji njihove potrebe. Svaki pacijent je drugačiji i pacijentima bi moglo biti od pomoći susresti se s nekoliko stručnjaka za mentalno zdravlje kako bi pronašli liječnika koji zadovoljava njihove potrebe i koji je spreman surađivati s njima kako bi se razvio odgovarajući plan liječenja.