Cerebralna paraliza je opći pojam za mnoge različite deformacije i poremećaje živčanog sustava koji su obično prisutni pri rođenju. Hipotonična cerebralna paraliza jedan je od najrjeđih oblika stanja, ali je često jedan od najizraženijih. Bebe koje su rođene s hipotoničnom cerebralnom paralizom imaju vrlo slab tonus mišića i ne mogu kontrolirati pokrete glave, ruku ili nogu. Kontinuirana fizikalna terapija i medicinska njega mogu pomoći u suzbijanju nekih simptoma, ali većina osoba koje žive s poremećajem treba veliku pomoć kako bi ostvarile svakodnevne zadatke.
Većina slučajeva hipotonične cerebralne paralize rezultat je ozljeda mozga ili infekcija stečenih tijekom prenatalnog razvoja. Majka koja ima ozbiljnu infekciju, kao što su rubeola ili njemačke ospice, može je prenijeti na svoj fetus. Kongenitalni defekti leđne moždine, prijevremeni porod ili nedostatak kisika tijekom poroda također mogu utjecati na sposobnost mozga da regulira razvoj mišića i kretanje. Rijetko, ozbiljna ozljeda mozga stečena u prvoj godini života može uzrokovati hipotonične simptome.
Kada se dojenče rodi s teškom hipotoničnom cerebralnom paralizom, znakovi su obično očiti odmah. Većina novorođenčadi ima poteškoća s pomicanjem glave, ali dojenčad s hipotoničnim stanjima imaju potpuno mlohave vratove. Liječnici često koriste izraz krpena lutka kako bi opisali kritično hipotonične bebe koje ne pokazuju kontrolu nad svojim vratom, nogama ili rukama. Ako simptomi nisu tako ozbiljni, stanje se može dijagnosticirati nakon niza testova refleksa, disanja i gutanja.
Ovisno o stupnju zahvaćenosti mišića, dojenče će možda morati ostati u jedinici kritične njege nekoliko tjedana ili mjeseci. Bebama koje mogu disati i gutati uz minimalnu pomoć može se pustiti kući. Kako se dojenčad nastavlja razvijati, problemi s mišićnim tonusom postaju sve češći. Obično su mali i krhki te imaju značajne poteškoće u učenju govora i gutanja krute hrane. Hipotonična cerebralna paraliza obično ne utječe na inteligenciju, ali problemi u komunikaciji mogu narušiti djetetovu sposobnost učenja.
Starija djeca, adolescenti i odrasli koji žive s hipotoničnom cerebralnom paralizom mogu imati koristi od redovite fizikalne terapije. Obučeni terapeuti pomažu pacijentima da nauče kako koristiti naramenice, motorizirana invalidska kolica kako bi zadržali određeni stupanj neovisnosti. Specijalizirani programi vježbanja osmišljeni su kako bi što više ojačali postojeće mišiće. Mnogi pacijenti su u stanju kontrolirati ruke dovoljno dobro da se sami odjenu, ali često im je i dalje potrebna pomoć u jelu.