Cerebralni edem je stanje koje karakterizira prisutnost velike količine tekućine u mozgu. Ako se ne liječi, može biti smrtonosno ili uzrokovati teška oštećenja mozga, a što se pacijent brže liječi, to će biti veće šanse za oporavak. Budući da ovo stanje može biti iznimno ozbiljno, procjene za provjeru njegovih znakova uobičajene su kada se pacijenti dovode zbog traume glave, jer ga zdravstveni djelatnici žele uhvatiti što je prije moguće.
Kada pacijent ima cerebralni edem, u lubanji ima puno više tekućine nego što bi trebalo biti. To uzrokuje oticanje mozga, što ima brojne posljedice. Oteklina može ugroziti protok krvi u mozgu, baš kao što voda neće teći kroz crijevo na koje se nagazi. Smanjen dotok krvi u mozak može uzrokovati oštećenje mozga ili smrt. Povećani pritisak također može natjerati mozak da se kreće po lubanji, za što nije dizajniran.
Liječenje uključuje ublažavanje pritiska u lubanji, uklanjanje tekućine i otkrivanje korijenskog uzroka problema kako bi se vidjelo može li se spriječiti da se ponovi. Kortikosteroidi mogu pomoći u smanjenju otekline, dok će diuretici pomoći tijelu da izbaci višak vode, što će dodatno smanjiti oticanje. Ponekad se za ublažavanje pritiska na mozak koriste i kirurška sredstva, iako to može biti opasno.
Ljudi koji su pretrpjeli ozljede glave su u najvećem riziku od razvoja cerebralnog edema, osobito ako su ozljede bile teške. Mozak ne reagira dobro na to da ga se gura okolo ili naglo udari u stvari, a može reagirati tako da počne zadržavati vodu. Ovo stanje se također može razviti na velikoj nadmorskoj visini, uzrokujući ono što je poznato kao cerebralni edem velike visine (HACE), stanje koje može brzo postati smrtonosno ako se penjač ne spusti odmah.
Netko tko razvija ovaj problem može pokazati promijenjeno stanje svijesti, zbunjenost, vrtoglavicu, mučninu, nedostatak koordinacije ili ukočenost. Ako netko zadobije ozljedu glave i pojavi se bilo koji od ovih simptoma, treba odmah potražiti liječničku pomoć. Uvijek je bolje biti siguran nego žaliti kada su ozljede mozga u pitanju; medicinski stručnjaci bi daleko radije pogledali zdravog pacijenta kako bi ublažili strahove nego vidjeli pacijenta kada je prekasno.