Iako je Charles Darwin svojedobno nazvao rumenilo “najneobičnijim i najljudskijim od svih izraza”, znanstvenici tek trebaju shvatiti što točno uzrokuje da neki ljudi pocrvene.
Iako se rumenilo često miješa s crvenilom, ova dva problema imaju vrlo jasne razlike. Crvenilo se općenito proteže na veći dio lica te na vrat i gornji dio prsa. Također obično ima prepoznatljiv fizički uzrok, kao što je rozacea, menopauza, karcinoioidni sindrom ili negativna reakcija na određene vrste lijekova na recept. Za usporedbu, rumenilo je ograničeno na obraze i potaknuto stidom ili tjeskobom.
S fiziološkog stajališta, rumenilo se javlja na licu jer, po kvadratnom milimetru, koža lica ima više kapilarnih petlji, kao i više žila po jedinici volumena od ostalih dijelova tijela. Također, krvne žile obraza obično imaju širi promjer i bliže su površini kože. Tekućina u tkivu obraza ne zaklanja krvne žile toliko kao u drugim dijelovima tijela. Kada je tijelo suočeno sa stresom, reakcije “bori se ili bježi” aktiviraju se i oslobađaju dodatni adrenalin koji stimulira simpatički živčani sustav da izazove rumenilo lica.
Mnogi različiti tipovi ljudi imaju problema s crvenilom, ali stanje je očitije kod onih s vrlo blijedom puti. Iako su žene obično češće crvenile od muškaraca, one također bolje prikrivaju svoj problem vještim nanošenjem šminke. Statistički gledano, tinejdžeri crvenile češće od odraslih, ali znanstvenici nisu sigurni je li to uzrokovano hormonalnim promjenama puberteta ili nedostatkom odgovarajućih mehanizama za suočavanje sa stresnim situacijama.
Dok mnogi ljudi pocrvene u nekom trenutku u životu, stanje može uzrokovati ozbiljne probleme u načinu života kod određenih pojedinaca. Ljudi koji redovito crvene boje mogu postati toliko posramljeni svojim problemom da izbjegavaju potencijalne okidače poput upoznavanja novih ljudi, razgovora pred velikim grupama ili isprobavanja novih aktivnosti. Kaže se da ljudi koji mijenjaju svoje svakodnevne aktivnosti na temelju straha od crvenila pate od eritrofobije – izraza koji doslovno znači “strah od crvenila”. Osobe s eritrofobijom osjetit će simptome kao što su suha usta, mučnina, nedostatak daha, vrtoglavica, lupanje srca ili pretjerano znojenje kada se suoče sa situacijom zbog koje su u prošlosti jako pocrvenjeli. Budući da je eritrofobija povezana sa socijalnim anksioznim poremećajem, stanje se obično liječi na isti način.
Neki ljudi čak pate od poremećaja poznatog kao idiopatski kraniofacijalni eritem, zbog kojeg pocrvene s malo ili bez provokacija. Ovo stanje se općenito liječi kognitivno bihevioralnom terapijom, iako se u ekstremnijim slučajevima ponekad može pomoći kirurški zahvat koji se naziva endoskopska transtorakalna simpatikotomija, u kojoj se određeni dijelovi debla simpatičkog živca spaljuju, uklanjaju, sijeku ili stežu kako bi se spriječio refleks rumenila. .