Fosirana čeljust bila je deformirajuća bolest uzrokovana lošim radnim uvjetima u 19. stoljeću. Stanje je najčešće uzrokovano izlaganjem bijelom fosforu, otuda i naziv, iako je poznato da i druge kemikalije uzrokuju slična stanja. Budući da je ovo stanje bilo tako vidljivo i očito bolno oboljenje, postalo je mjesto okupljanja zagovornika prava radnika i boljeg reguliranja radnih uvjeta, što je u konačnici dovelo do pojačane regulative o radu i formiranja vladinih agencija za provođenje ovih propisa.
Više formalno, fosirana čeljust poznata je kao fosforna nekroza čeljusti. To je bilo uzrokovano dugotrajnom izloženošću parama bijelog fosfora, koje su bile posebno povezane s trgovinom šibicama u 19. stoljeću. U to su vrijeme otkriveni i drugi oblici fosfora koji su se pokazali jednako učinkovitima, ali bijeli fosfor je bio jeftin i lako dostupan, pa su ga tvrtke za utakmice nastavile koristiti unatoč očitim zdravstvenim rizicima.
Kako je pacijent bio izložen dimu, fosfor se nakupljao u čeljusnoj kosti i mozgu. Prvi znakovi fosirane čeljusti često su bile bolne otekline duž bočne strane čeljusti, ali bi se brzo razvile u stanje otvorenih apscesa jer je fosfor u suštini izjedao čeljusnu kost. Iscjedak neugodnog mirisa pratio je stanje, zbog čega su žrtve bile nepoželjne u društvenim situacijama kako zbog užasne malformacije čeljusti tako i zbog smrada. Kako je stanje napredovalo, pacijentova čeljust bi počela svijetliti u mraku, zbog kemijske reakcije između fosfora i zraka.
Jedini lijek za fosnu čeljust bilo je kirurško uklanjanje čeljusne kosti. U eri neugodnih anestetika i prije antibiotika, ovaj bi zahvat potencijalno mogao biti vrlo opasan, osim što bi trajno unakazio. S obzirom na to da je industrija šibica često zapošljavala vrlo malu djecu, ovo pitanje postalo je glavni izvor javnog komentara jer su radnički aktivisti objavljivali pamflete o tome i upoznavali ljude s mladim žrtvama fosirane čeljusti.
Objavljivanje problema s bijelim fosforom u konačnici je dovelo do zabrane te tvari u mnogim nacijama, zajedno s općim povećanjem propisa o radu koji su bili osmišljeni za rješavanje loših radnih uvjeta. Fosirana čeljust je sada iznimno rijetka, iako se nažalost čini da neke zemlje u razvoju doživljavaju porast industrijskih bolesti jer se bore za modernizaciju svojih gospodarstava i proizvodnih sustava bez odgovarajućih propisa.