Mikrovaskularna angina je stanje slično srčanoj bolesti, koja se naziva angina pektoris. Bolesnici s mikrovaskularnom anginom također se žale na bol u prsima, ali liječnička početna dijagnoza često je koronarna arterijska bolest (CAD). Slikovne studije, poput koronarne angiografije, pokazale bi da je srce normalno. Dok su angina pektoris i druge CAD uzrokovane neadekvatnim protokom krvi kroz koronarne arterije, mikrovaskularna angina nastaje zbog nedovoljnog protoka kroz mikrovaskularne ili male krvne žile srca. Izlječiva se pravilnom kombinacijom zdrave prehrane, redovite tjelovježbe i lijekova za širenje krvnih žila.
Među pacijentima koji se žale na bol u prsima i koji se naknadno procjenjuju koronarografijom, otprilike 20 do 30% ima normalne angiograme. Godine 1988. Cannon i Epstein skovali su pojam mikrovaskularna angina za ovu kombinaciju boli u prsima pri naporu i potpuno normalnog angiograma, sa ili bez promjena na elektrokardiogramu (EKG) na testu opterećenja. Također je poznat kao srčani sindrom X, jer njegovi stvarni uzroci ostaju nepoznati.
Predloženo je nekoliko patofizioloških mehanizama za jaku bol u prsima. Najvažnija od njih je ishemija miokarda, pri čemu je funkcija ili anatomija koronarne mikrovaskulature abnormalna. Moglo bi doći do smanjenja kapaciteta krvnih žila da se prošire ili povećaju njihov promjer, što dovodi do narušavanja opskrbe krvlju, kao i nedostatka hranjivih tvari i kisika u srčanom mišiću. Drugi predloženi mehanizam je da srčani mišić pati od metaboličkog poremećaja, što dovodi do smanjenog unosa i iskorištenja glukoze od strane miokarda. Još jedan predloženi mehanizam je da postoji povećana osjetljivost receptora boli na podražaje koji proizlaze iz srca.
Iako pravi uzroci mikrovaskularne angine ostaju neidentificirani, poznato je nekoliko čimbenika rizika. To uključuje abdominalnu pretilost ili prekomjerno taloženje masti u trbuhu, dislipidemiju ili abnormalne lipide u krvi, hipertenziju, netoleranciju na glukozu ili inzulinsku rezistenciju te proupalna stanja poput dijabetes melitusa. Srčani sindrom X često je povezan s inzulinskom rezistencijom i središnjom pretilošću, pa se ponekad naziva sindrom inzulinske rezistencije. Ljudi u kategoriji visokog rizika uključuju žene, starije osobe i one koji imaju člana obitelji koji ima povijest bolesti srca.
Kada osoba ode liječniku žaleći se na jaku bol u prsima, mikrovaskularna angina obično nije početna dijagnoza. Potrebna je baterija testova prije nego što liječnik može reći da stanje pacijenta nije grč jednjaka, angina pektoris, Prinzmetalova angina ili srčani udar. Uobičajeni testovi koji se provode uključuju testiranje na traci za trčanje ili elektrokardiografski pregled stresa, koronarni angiogram, a ponekad i magnetsku rezonancu (MRI) srca.
Nakon što je dijagnosticirana mikrovaskularna angina, liječnik propisuje lijekove, poput dilatiazema i nifedipina, koji su namijenjeni ublažavanju bolova u prsima i poboljšanju kvalitete života pacijenta. Druge alternative uključuju beta-blokatore kao što su karvedilol i propranolol, L-arginin, estrogen i aminofilin. Mnogi čimbenici rizika za mikrovaskularnu anginu se mogu izbjeći, stoga ih je važno riješiti zdravom prehranom, svakodnevnim tjelesnim aktivnostima i redovitim posjećivanjem liječnika.