Strep je opći naziv za infekciju uzrokovanu bakterijom iz roda Streptococcus. Sepsa je ozbiljno medicinsko stanje u kojem mikrobna infekcija utječe na krvotok ili se širi drugim tkivima. Mnogi različiti mikrobi mogu uzrokovati sepsu, uključujući vrste streptokoka. Strep i sepsa, dakle, mogu biti usko povezani.
Infekcije tipa streptokok obično uključuju prisutnost vrste Streptococcus, iako se ponekad izraz može kolokvijalno odnositi na bolesti slične pojave. Streptococcus pyogenes česta je patogena vrsta, a stanje poznato kao strep grlo, na primjer, jedna je od bolesti koje uzrokuje. Dok je streptokokna upala grla obično dovoljno blag problem koji nije opasan po zdravlje, u nekim slučajevima infekcije streptokokom mogu biti smrtonosne.
Sve bakterijske stanice streptokoka su pod mikroskopom sfernog oblika i imaju tendenciju da se poredaju u lance ili u dvoje. Mogu živjeti u okruženjima sa ili bez prisutnosti kisika, tako da se mogu prilagoditi mnogim različitim tjelesnim tkivima, kao što su pluća ili krv. U skupini postoji mnogo različitih vrsta i nemaju sve istu virulenciju kod ljudi. Neke vrste, poput S. pneumoniae, radije inficiraju pluća, a S. mutans vjerojatnije će zaraziti zube i uzrokovati karijes. U kontekstu streptokoka i sepse, Streptococcus pyogenes je čest počinitelj jer ima sposobnost razgraditi ljudsku krv za hranu i lako se uhvatiti kroz kapljice aerosola.
Mnoge vrste bakterija mogu uzrokovati sepsu, kao i neke gljivice. Ipak, prvenstveno je sepsa bakterijskog porijekla. Stanje nastaje kao komplikacija postojeće infekcije. U slučaju streptokoka i sepse, početna infekcija može biti u rani kože, s medicinskog implantata ili s mjesta poput pluća. Operacije transplantacije organa također mogu dovesti do strep i sepse kod pacijenta kroz kontaminaciju okoliša.
Većina zdravih ljudi ima imunološki sustav koji je dovoljno jak da se bori protiv invazije streptokoka, ali sepsa je mnogo vjerojatnija kod starijih ljudi ili osoba s potisnutim imunološkim sustavom. Vrste streptokoka imaju različite načine na koje mogu zaobići obranu imunološkog sustava. To uključuje proizvodnju toksina, koji prekrivaju stanicu raznim molekulama tako da imunološki sustav ne prepoznaje bakteriju ili postaje alat za probijanje u stanice domaćina. Otpornost na antibiotike je još jedna briga za medicinske stručnjake s obzirom na vrste strep.
Umjesto da zahvaća samo jedan dio tijela, sepsu karakterizira širenje bakterija kroz tkiva ili kroz krv. Imunološki sustav prepoznaje te raširene infekcije i započinje upalni odgovor u borbi protiv invazijskih stanica. Nedostatak intenzivnog upalnog odgovora je povećan rizik od sitnih krvnih ugrušaka koji mogu spriječiti vitalne hranjive tvari da dođu do organa. Zahvaćeni organi tada mogu otkazati, a krvožilni sustav može postati neučinkovit u pumpanju krvi, što rezultira smrću. Liječenje sepse uključuje antibiotike i intravenske hranjive tvari.