Ponekad se naziva srčana aritmija, srčana aritmija je točan medicinski izraz za nepravilan ili abnormalan otkucaj srca. Javlja se kada prosječni broj otkucaja srca odrasle osobe padne ispod ili poraste iznad normalnog raspona od 60 do 100 otkucaja u minuti. Nepravilan rad srca može biti opasan po život.
Kada broj otkucaja srca padne ispod 60 otkucaja u minuti, ovo stanje je poznato kao bradikardija. Ovo općenito nije životno opasan oblik aritmije, ali može uzrokovati pogoršanje simptoma. Ako su simptomi uporni, može se liječiti implantacijom srčanog stimulatora.
Suprotan spektar je kada broj otkucaja srca poraste iznad 100 otkucaja u minuti. Ovo stanje se naziva tahikardija. Tahikardija se javlja kada električni impulsi koji kontroliraju otkucaje srca postanu abnormalno brzi. Vježbanje, stres, adrenalin i izvori stimulansa kao što je kofein mogu uzrokovati ovo stanje. Općenito, tahikardija nije opasna po život osim ako ne postane toliko brza da uzrokuje pad krvnog tlaka i ometa rad srca.
Fibrilacija je oblik srčane aritmije koja može biti fatalna. Pojavljuje se kada srce počne drhtati umjesto normalnog, zdravog ritma pumpanja. Ovaj problem može utjecati na atrij ili ventrikul. Fibrilacija atrija je nepravilno podrhtavanje gornjih komora srca i može ukazivati na problem s organom. Iako ovaj problem nije nužno opasan po život, stanje bi trebao procijeniti medicinski stručnjak.
Ventrikularna fibrilacija utječe na donje komore srca. Ovaj oblik predstavlja neposrednu opasnost od smrti, jer srce prestaje učinkovito pumpati krv. Ventrikularna fibrilacija je oblik srčanog zastoja i uvijek je hitna medicinska pomoć koja reagira samo na kardiopulmonalnu reanimaciju (CPR) i defibrilaciju kako bi se srce vratilo na normalnije pumpanje.
Iako neki oblici srčane aritmije nisu hitne situacije, svaki oblik zahtijeva liječničku pomoć. Čak i aritmije koje nisu hitne situacije mogu biti pokazatelji ozbiljnijeg temeljnog uzroka i treba ih procijeniti zdravstveni radnik. Simptomi se često mogu osjetiti kroz promjenu brzine otkucaja srca ili pulsa, a disritmija se ponekad može otkriti tijekom rutinskih fizikalnih pregleda, ali jedini način da se utvrdi specifična dijagnoza i procjena srčanog ritma je elektrokardiogram (EKG ili EKG).