U sociologiji, “uloga bolesnika” je izraz koji se koristi za opisivanje društvenog ponašanja koje pokazuju kako bolesnici tako i ljudi oko njih. Termin je skovao istraživač Talcott Parsons ranih 1950-ih. Od tada su se brojni ljudi oslanjali na Parsonsov rad kako bi istražili ulogu ljudi koji su bolesni u društvu, kao i iskustva ljudi koji su bolesni.
Parsons je društvo promatrao kao sustav koji naglašava strukturu i red za funkcionalnost. Ljudi koji su bolesni razbijaju strukturu društva jer se ne smatraju pozitivnim suradnicima. Međutim, za razliku od drugih tipova devijanata koji pridonose padu društvenog poretka, bolesni ljudi ne moraju nužno htjeti biti u položaju u kojem se nalaze, a njihov položaj, prema Parsonsu, općenito nije njihova krivnja. To stvara potrebu za društvenom i biheviorističkom strukturom koja prihvaća “sankcioniranu devijantnost” bolesnika.
Teorija bolesne uloge kaže da su bolesni ljudi podvrgnuti društvenim normama koje navode da imaju i prava i obveze koje moraju ispuniti. U domeni prava, bolesnim osobama je dopušteno suzdržati se od sudjelovanja u događajima, radu, društvenim aktivnostima i drugim aspektima društva zbog svoje bolesti. Uz to, Parsons je vjerovao da, općenito govoreći, društvo ne smatra ljude osobno odgovornim za oboljevanje.
Biti bolestan, međutim, nosi i obaveze. Od bolesnih se očekuje da se oporave i da rade na poboljšanju odlaskom liječniku, pridržavanjem režima uzimanja lijekova i suradnjom s planovima liječenja.
Ova društvena uvjerenja o bolesti i ljudima koji su bolesni mogu se odigrati na zanimljive načine. Na primjer, ponekad se ljudi smatraju odgovornima za svoje zdravstveno stanje i, budući da narušavaju bolesnu ulogu osobnom odgovornošću, mogu biti izopćeni. To se vidi, na primjer, kod pacijenata s rakom pluća, za koje se često pretpostavlja da su razvili bolest jer su pušili. Isto tako, ljudi koji ne surađuju s planovima liječenja mogu biti kritizirani jer nisu ispunili svoje obveze kako bi se poboljšali.
Biti bolestan može, zapravo, doći s velikim društvenim odgovornostima i teretima. Uloga bolesnika također može biti uključena u društvenu percepciju invaliditeta i osoba s invaliditetom. Na primjer, mnogi ljudi vjeruju da bi se osobe s mentalnim bolestima trebale pridržavati propisanih lijekova kako bi bili funkcionalni članovi društva ili kako bi imali pravo na beneficije, što je ilustracija kako percepcija ove uloge utječe na način na koji ljudi gledaju na druge članove društva.