Traheomalacija je stanje koje karakterizira slabost dušnika, cijevi ojačane hrskavicom koja čini dio dišnog puta. U osoba s traheomalacijom, dušnik je u opasnosti od kolapsa kada izdahnu i pacijenti mogu osjetiti poteškoće s disanjem. Ovo stanje je relativno rijetko i postoji nekoliko dostupnih mogućnosti liječenja, dijelom ovisno o vrsti i uzroku traheomalacije.
Traheja je dizajnirana da se širi i skuplja dok netko diše. Kada je oslabljena, hrskavica nije tako jaka i cijev možda neće biti tako fleksibilna, što može otežati disanje. Bolesnici s traheomalacijom često imaju bučno disanje, osobito dok plaču. Oni mogu osjetiti poteškoće s disanjem i mogu biti izloženi riziku od aspiracijske upale pluća, u kojoj se pluća inficiraju kao rezultat udisanja hrane. Neki pacijenti dožive potpuni kolaps dišnih putova kada izdahnu i dušnik se skupi, ali se ne mogu držati otvorenim kao što bi inače.
Jedan oblik ovog stanja je kongenitalna traheomalacija, u kojoj se dojenčad rađa s nerazvijenom hrskavicom u dušnicima. Liječenje ovog oblika često se oslanja na potporu pacijenta tijekom ranog razvoja djetinjstva kako bi hrskavica imala priliku rasti. Neka dojenčad zahtijeva operaciju kako bi se riješio problem. Također je važno biti svjestan da traheomalacija može pratiti druge abnormalnosti u razvoju i dojenčad s ovim stanjem treba pomno pregledati na znakove drugih problema.
Stečena traheomalacija se javlja nakon rođenja. To može biti posljedica abnormalnih krvnih žila koje vrše pritisak na dušnik i uzrokuju njegovo raspadanje, kao i infekcije dušnika. Dugotrajna uporaba ventilatora također može doprinijeti razvoju traheomalacije, kao i određene operacije, koje mogu uzrokovati lom hrskavice kao komplikaciju. Budući da je ovo stanje poznati rizik određenih standarda njege i medicinskih postupaka, pacijenti u riziku mogu se nadzirati i pregledati na bilo kakve znakove traheomalacije.
U bolesnika sa stečenim oblikom ovog stanja može se koristiti uređaj za kontinuirani pozitivni tlak u dišnim putovima (CPAP) kako bi se pacijentu pomoglo da udobnije diše i kako bi se izbjegla razdoblja apneje. Nekim pacijentima je potreban stent kako bi dušnik držao otvoren, a u nekim slučajevima može biti potrebna operacija za popravak dušnika. Ove mogućnosti liječnik može istražiti uz pomoć dijagnostičkih testova i medicinskih slikovnih studija kako bi saznao više o stanju dušnika kako bi se mogao razviti odgovarajući plan liječenja.