Blefaroptoza je stanje u kojem se jedan ili oba gornja kapka spuštaju, što može ometati vid. Poremećaj se najčešće javlja kod starijih ljudi, budući da mišićna vlakna u kapcima prirodno slabe s godinama. Novorođenčad, djeca i mladi odrasli također mogu doživjeti blefaroptozu zbog teške infekcije, ozljede oka, tumora ili kongenitalnog defekta. Liječnici obično mogu ispraviti problem jednostavnim kirurškim zahvatima, ali temeljni uzroci mogu zahtijevati daljnje liječenje kako bi se spriječile druge zdravstvene komplikacije.
Blefaroptoza povezana sa dobi ima tendenciju da postaje sve uočljivija tijekom nekoliko godina, a uobičajeno je da su oba oka u određenoj mjeri zahvaćena. Samo jedno oko je općenito zahvaćeno kada su živčano i mišićno tkivo oslabljeno tumorom na mozgu, infekcijom ili ozljedom. Kongenitalni poremećaji, koji nastaju kada se mišićno tkivo nikada u potpunosti ne razvije, obično su uočljivi unutar prve godine života. Moguće je da urođeni problem zahvati jedno ili oba djetetova oka.
Blefaroptoza obično nije bolno stanje, iako spušteni kapak može doći u kontakt s očnom jabučicom i uzrokovati iritaciju. Kao rezultat toga, osoba može imati kronično crvenilo očiju i proizvoditi prekomjerne suze. Jako opušteni kapak može oštetiti vid, što je posebno problematično ako su zahvaćena oba oka. Kongenitalna blefaroptoza prethodi razvoju lijenog oka kod neke dojenčadi kada im je vid stalno spriječen s jedne strane.
Liječnik primarne zdravstvene zaštite ili oftalmolog obično može dijagnosticirati blefaroptozu jednostavno procjenom fizičkog izgleda očnih kapaka. Ako liječnik ne može potvrditi da je poremećaj povezan sa starošću ili prirođenim problemima, obično se provode dodatni testovi kako bi se utvrdio temeljni uzrok. Krvni testovi mogu otkriti infekciju ili autoimuni poremećaj, a dijagnostički slikovni pregledi mogu ukazati na traumu živaca, tumore ili abnormalni razvoj mišića. Nakon što se postavi točna dijagnoza, liječnik može objasniti različite mogućnosti liječenja.
Neki slučajevi blefaroptoze mogu se liječiti bez kirurške intervencije. Protuupalni lijekovi mogu ublažiti bol u očima, a naočale sa specijaliziranom kopčom mogu zadržati zahvaćeni kapak na mjestu. Kirurški zahvat je ipak potreban u većini slučajeva, a suvremeni postupci pokazali su se vrlo učinkovitima u ublažavanju simptoma. Vješt kirurg može ukloniti višak kožnog tkiva i zategnuti mišiće kapaka. Vid se obično poboljšava odmah nakon operacije, iako će možda biti potrebna dodatna operacija ili specijalizirane kontaktne leće ako problemi s vidom potraju.