Univerzalna zdravstvena skrb je vrsta medicinske skrbi u kojoj država plaća za medicinske potrebe svojih građana. Uz univerzalnu zdravstvenu zaštitu, pojedinci ne kupuju zdravstveno osiguranje od privatnih tvrtki, već plaćaju dodatne poreze državi, a ti se porezi koriste za financiranje zdravstvenog sustava. Od 2011. Kanada, Rusija i dijelovi Europe bili su među mjestima gdje su se koristili univerzalni zdravstveni programi. Jedna od glavnih prednosti univerzalne zdravstvene skrbi je da svaki građanin ima pristup zdravstvenoj zaštiti. Ostale moguće prednosti univerzalne zdravstvene skrbi uključuju smanjenje troškova zaposlenika za poduzeća i veću učinkovitost za medicinske stručnjake.
Pod univerzalnom zdravstvenom skrbi, svi građani nacije dobivaju zdravstvenu skrb od vlade. Zdravstvena zaštita se plaća porezom. Porezne stope obično su osmišljene tako da viši slojevi plaćaju veći postotak svog dohotka u obliku poreza, a siromašni plaćaju niži postotak. To se zove progresivni porezni sustav. Prema ovom sustavu, osobe koje si ne mogu priuštiti kupnju privatnog osiguranja imaju pristup zdravstvenoj zaštiti.
Univerzalna zdravstvena zaštita jamči da svaki građanin može dobiti osnovne medicinske usluge. Uz privatno zdravstvo, mnogi ljudi ne idu liječniku jer si ne mogu priuštiti odlazak. Kada bolesni ljudi odgađaju liječenje, njihova se stanja mogu pogoršati, što ih čini znatno skupljima za liječenje. Neki ljudi umiru od stanja koja su se mogla liječiti da su si ranije mogli priuštiti medicinsku skrb.
Univerzalni zdravstveni sustav također može smanjiti troškove poslovanja u zemlji. U privatnom zdravstvenom sustavu većina ljudi svoje osiguranje dobiva od svog poslodavca, ali pružanje zdravstvene zaštite svakom zaposleniku može biti skupo. Nuđenje zaposlenicima i zdravstvene skrbi i plaće podiže troškove poslovanja. Jedna od prednosti univerzalne zdravstvene skrbi je ta što poslodavci ne moraju snositi zdravstvene troškove svojih zaposlenika te su stoga u mogućnosti biti konkurentniji.
Još jedna od prednosti univerzalne zdravstvene skrbi je da ona također može smanjiti troškove i povećati učinkovitost zdravstvene zaštite u cjelini. Uz privatnu zdravstvenu skrb, svaki zdravstveni plan ima svoje jedinstvene postupke i postupak zahtjeva. Medicinski stručnjaci moraju potrošiti puno vremena i energije pridržavajući se politika tih osiguravajućih društava.
Međutim, uz univerzalnu zdravstvenu zaštitu, medicinski djelatnici moraju imati posla samo s jednim zdravstvenim sustavom. Ne moraju trošiti toliko vremena i novca na obradu zahtjeva. Kod privatnog zdravstvenog osiguranja liječnici moraju odrediti koji su zahvati obuhvaćeni svakim planom osiguranja, ali uz univerzalnu zdravstvenu zaštitu, liječnici to nisu obvezni, pa mogu više vremena provoditi liječnički.