Financijska represija je svaka vladina politika koja ometa mogućnosti ulaganja svojih građana dok istovremeno poboljšava cjelokupno bogatstvo same vlade. Zagovornici ove teorije smatraju da se to događa kad god vlade padnu u značajne dugove i trebaju financijska sredstva da se izvuku. Teorija kaže da vlade koriste taktike poput kamatnih stopa, državnih obveznica i bankarskog sustava kako bi učinkovito djelovale kao sustav neizravnog oporezivanja građana ovih zemalja. Oni ljudi koji smatraju da je teorija financijske represije, u najboljem slučaju, cinična, au najgorem izdajnička, tvrde da je to jednostavno reakcija na nužnu interakciju vlade s ekonomskim strojevima.
Vrlo je malo kultura kroz povijest koje su postojale bez neke vrste intervencije u ime upravljačkih tijela u njihovim monetarnim sustavima. Većina ovih upravnih tijela tvrdila je da je takva intervencija nužna za boljitak društva u cjelini, no prilika za korupciju u takvim slučajevima je očita. U suvremenom svijetu takvu izravnu korupciju vlade bilo bi teško postići. Ipak, neki stručnjaci vjeruju da postoji suptilniji oblik lošeg ponašanja vlade u obliku financijske represije.
Iako je to teško definirati, financijska represija se u biti događa svaki put kada vlada stavi svoje financijske probleme ispred zabrinutosti svojih građana. To se može učiniti na načine koje je teško otkriti. U nekim slučajevima, metode za postizanje takvog učinka mogle bi biti čak i potpuno zakonite, čak i kada bi se duh djelovanja dotične vlade mogao shvatiti kao lažan.
Jedan specifičan način na koji se može postići financijska represija je manipulacija kamatnim stopama. Ako se kamatne stope drže na niskoj razini dok inflacija raste, to znači da je stvarna vrijednost kamatne stope negativna. Održavajući mogućnosti štednje ograničenim samo na banke koje nude te kamatne stope, vlada može ograničiti izglede građana. Osim toga, vlada može uvjeriti banke da svoj novac usmjere u državne vrijednosne papire, smanjujući tako državni dug u tom procesu.
Teško je povući granicu između kraja jednostavne ekonomske stimulacije i početka financijske represije. Mnogi koji vjeruju u ovu teoriju ukazuju na razdoblja kada su je prakticirale vlade u razvijenim zemljama koje su izašle iz skupih ratova koji su ih zadužili. S druge strane, te su vlade često bile prisiljene poduzeti drastične mjere kako bi obnovile gospodarstva svojih zemalja.