Psihosomatski poremećaji su stanja u kojima psihički stresovi i problemi stvaraju ili doprinose fizičkim simptomima koji nisu povezani s nekom određenom fiziološkom bolešću. Dok gotovo svaki tjelesni simptom može biti psihosomatski po prirodi, najčešći psihosomatski poremećaji su poremećaj boli, hipohondrija, poremećaj somatizacije i poremećaj konverzije. Osim toga, mentalni stresovi mogu uzrokovati ili pogoršati fizičke simptome, kao što su migrene, tenzijske glavobolje, seksualna disfunkcija, hipertenzija i gastrointestinalni problemi.
Jedan od najčešćih psihosomatskih poremećaja je poremećaj boli ili psihogena bol, koja se odnosi na fizičku bol bilo gdje u tijelu koja se osjeća kao rezultat veze između tijela i uma. Ljudi koji su pod velikim psihičkim stresom ili koji pate od privremenih ili kroničnih psihičkih problema mogu osjetiti bol bez vidljivog fizičkog uzroka. Bol se često opisuje kao jaka ili nepodnošljiva. U nekim slučajevima, kronična bol koja ima fizički uzrok može se pogoršati emocionalnim stresom uzrokovanim pacijentovim iščekivanjem boli.
Hipohondrija je još jedan relativno čest psihosomatski poremećaj koji obično pogađa ljude u ranoj odrasloj dobi. Bolesnici koji boluju od hipohondrije smatraju da imaju tešku tjelesnu bolest ili žive u strahu od teških tjelesnih problema. Na primjer, osoba s hipohondrijom može vjerovati da ima rak želuca jednostavno zbog osjećaja nadutosti ili slušanja kako joj želudac tutnja. Liječenje poremećaja obično uključuje kognitivno-bihevioralnu terapiju, a ponekad i antidepresive na recept.
Ljudi koji prolaze kroz emocionalno težak period ili koji pate od mentalnog poremećaja ili problema, kao što su anksioznost ili depresija, mogu iskusiti fizičke simptome zajedno s emocionalnim i mentalnim simptomima. Uobičajene psihosomatske tegobe uključuju mučninu, grčeve, proljev, glavobolje, erektilnu disfunkciju, gubitak libida i bolove u prsima. Bolesnicima koji imaju ove simptome na kroničnoj osnovi tijekom nekoliko godina često se dijagnosticira poremećaj somatizacije. Savjetovanje i liječenje temeljnih psihičkih stanja može pomoći u smanjenju fizičkih simptoma.
Poremećaj konverzije karakteriziraju neurološki simptomi koji se pojavljuju nakon traumatskog ili stresnog događaja i nemaju fizički uzrok. Stanje može uzrokovati psihosomatsku paralizu udova, gubitak jednog od osjetila ili napadaje. Pacijenti s dijagnozom ovog poremećaja obično imaju samo kratke epizode tijekom kojih pate od simptoma, iako neki imaju stalne probleme.
Pacijenti koji imaju trajne simptome uvijek bi trebali potražiti liječničku ili psihijatrijsku pomoć kako bi se isključile potencijalno opasne tjelesne bolesti. Psihološki stres može pogoršati neke fizičke probleme, kao što su visoki krvni tlak, ekcem i čirevi. Ljudi koji se žale na fizičke simptome psihosomatskih poremećaja obično ne glume niti pokušavaju privući pozornost, već doživljavaju stvarnu bol ili druge simptome koji se mogu liječiti odgovarajućom dijagnozom i njegom. Čak i ako su simptomi uistinu psihosomatski, liječnik ili stručnjak za mentalno zdravlje mogu preporučiti liječenje koje će pomoći u ublažavanju fizičkih simptoma i minimiziranju mentalnog i emocionalnog stresa koji doprinosi problemu.