Višestruka kemijska osjetljivost ima mnogo alternativnih naziva, uključujući sindrom kemijske ozljede, sindrom dvadesetog stoljeća, toksičnu ozljedu, okolišnu bolest, osjetljivost na okoliš i idiopatsku netoleranciju na okoliš. Svi ovi različiti pojmovi opisuju kronično stanje koje karakteriziraju simptomi kao što su mučnina, lupanje srca, bolovi u zglobovima, glavobolja i svrbež očiju. Vjeruje se da su ovi simptomi posljedica niske razine izloženosti kemikalijama kod ljudi koji imaju povećanu osjetljivost na toksine iz okoliša kao što su dim cigareta, parfemi, industrijske kemikalije, naftni proizvodi i pesticidi.
Da bi se pojedincu dijagnosticirala višestruka kemijska osjetljivost, on ili ona moraju imati simptome koji su u skladu sa šest dijagnostičkih kriterija. Prvo, pojedinac je morao imati to stanje određeno vrijeme. Njegovi ili njezini simptomi moraju biti ponovljivi, što znači da izloženost kemikalijama u različitim prilikama proizvodi slične simptome. Osim toga, simptomi moraju biti ponovljivi pri niskim razinama izloženosti, a simptomi moraju prestati ili se smanjiti kada prestane izlaganje kemikalijama. Da bi se stanje moglo dijagnosticirati, pojedinac također mora biti osjetljiv na nekoliko različitih vrsta kemikalija.
Konačni dijagnostički kriterij za višestruku kemijsku osjetljivost je raspon simptoma koje pojedinac doživljava. Simptomi moraju uključivati više organskih sustava; na primjer, probavni sustav i dišni sustav. Mogući simptomi mogu uključivati glavobolju, bol u uhu, svrbež očiju, curenje iz nosa, svrbež grla, pospanost, pospanost ili mentalnu zbunjenost, ekstremnu anksioznost, napade panike, lupanje srca, grčeve u trbuhu, proljev, mučninu i želučane tegobe.
Dok većina ljudi s višestrukom kemijskom osjetljivošću svoje simptome pripisuje kemijskoj netoleranciji i preosjetljivosti, neki medicinski stručnjaci smatraju da to nije valjana dijagnoza. U jednoj istraživačkoj studiji utvrđeno je da polovica sudionika ima druge poremećaje, poput depresije ili paničnog poremećaja, umjesto da pati od višestruke kemijske osjetljivosti. U slijepim pokusima s aktiviranjem kemikalija, otkriveno je da mnoge ljude ne izazivaju kemikalije, već mirisi, što sugerira da njihovi simptomi mogu biti djelomično psihosomatski.
Zbog ovakvih rezultata Svjetska zdravstvena organizacija i mnoge druge globalne i regionalne udruge ne prepoznaju osjetljivost okoliša kao stvarno stanje. Osim teorija o fiziološkim uzrocima i pogrešnim dijagnozama, neki stručnjaci vjeruju da takozvani sindrom dvadesetog stoljeća može biti vrsta alergije, a ne kemijske netolerancije. Do danas, kritičari dijagnoze tvrde da ne postoji znanstveno utemeljena teorija koja bi objasnila bolest.
Najnovije istraživanje koje sugerira uzrok pokazalo je da neki ljudi s bolešću imaju specifičnu genetsku mutaciju koja može igrati ulogu. Mutacija je u proteinu koji je uključen u metaboličke putove koji razgrađuju toksine, a istraživanje sugerira da mutirani protein može drugačije metabolizirati određene toksine. Ova vrsta mutacije može objasniti određene vrste kemijske osjetljivosti, a također može igrati ulogu u bolestima kao što su fibromijalgija i sindrom kroničnog umora.