Paraliza dugog torakalnog živca uzrokovana je ozljedom i oštećenjem dugog torakalnog živca. Ovaj živac ide od vratnih kralježaka duž prsnog koša do mišića koji drži kost lopatice na zidu prsnog koša. Kada je ovaj živac oštećen, lopatica – ili lopatica – postaje nenormalno postavljena, nalik na izbočeno krilo. Ovo čudno pozicioniranje dovelo je do naziva “krilata lopatica”. Bol u ramenu i gubitak pokreta javljaju se jer neravnoteža u funkcioniranju mišića uzrokuje stres za mišiće ramena.
Ozljede dugog torakalnog živca također mogu zahvatiti živac brahijalnog pleksusa. U jednoj točki iznad ključne kosti, dva živca idu paralelno jedan s drugim. Ako se ozljeda dogodi u ovom položaju, može biti zahvaćen i brahijalni pleksus – koji se proteže cijelom dužinom ruke, inervirajući mišiće ruke i šake. Ozljede u blizini vratnih kralježaka odakle ti živci potječu mogu također utjecati na oba živca, uzrokujući paralizu i gubitak funkcije ruke i šake.
Postoji mnogo mogućih uzroka paralize dugog torakalnog živca, ali većina slučajeva je posljedica izravne ozljede ili napornih ponavljajućih pokreta. Živac prolazi prilično blizu površine i može se lako zahvatiti udarom u gornji dio tijela. Sportske ozljede su čest uzrok. Aktivnosti poput dizanja utega, gdje se ponavljajući pokreti pod opterećenjem opterećuju živcem, također mogu uzrokovati oštećenje živca. Kirurški zahvati, kao što su radikalne mastektomije i duboka masaža tkiva, također mogu uzrokovati probleme.
Dugi torakalni živac prolazi kroz srednji skalanski mišić koji pričvršćuje vratne kralješke na prvo rebro. Medicinski stručnjaci vjeruju da kompresija ovog mišića može doprinijeti paralizi dugog torakalnog živca. Tijekom vježbanja može doći do kontrakcije mišića i rezultirajućeg oštećenja živaca. Ovo gledište podržava broj pacijenata koji razvijaju ovo stanje i koji su u anamnezi imali naporne aktivnosti gornjeg dijela tijela. To uključuje dizanje utega ili dizanje i nošenje teških tereta.
Dijagnoza uključuje ispitivanje električne vodljivosti živca pomoću testa brzine provođenja živca ili sličnog postupka. Nakon što se otkrije oštećenje živca, daje se odgovarajući tretman. Ozljede živaca mogu potrajati relativno dugo da se riješe i mogu samo djelomično zacijeliti. I fizikalna terapija i kirurgija se koriste kao tretmani. Moguće su opcije liječenja dekompresija živca ili kirurški prijenos živaca.