Eskapizam je način preusmjeravanja pažnje na ugodne ili ugodne stvari, za razliku od teške stvarnosti svakodnevnog svijeta. To može biti zdrav način da se stvarnost potpuno ne depresira ili, u ekstremnim oblicima, može rezultirati opsesivnim ponašanjima zbog kojih ljudi potpuno ignoriraju stvarnost na svoju štetu.
Zdrav bijeg vjerojatno je jedna od prvih praksi ljudske vrste u razvoju. Tko može procijeniti takve stvari kao što su špiljske slike ili prva djela zanatlija, a da ne sugerira da su se ljudi ponekad morali usredotočiti na stvari koje nisu bile svakodnevne ili potpuno korisne? Malo koristi moglo bi se izvući iz slikanja špiljske slike ili gledanja na jednu. Možda je postojao neki praktični poticaj iza umjetničkih namjera, kao što je podučavanje ljudi kako ubiti mamuta. U stvarnosti, međutim, usredotočenost na nešto drugo, a ne na svakodnevno, vjerojatno je predstavljalo olakšanje.
Moderni bijeg u zdravom smislu mogao bi uključivati čitanje omiljene knjige, gledanje sportskog programa, gledanje “bezumne” televizije ili igranje nekoliko sati Tetrisa. Vrlo je malo štete u povremenom bijegu od stvarnosti u takvim oblicima.
Neki pak tvrde da ovaj način razmišljanja u konačnici može izazvati ovisnost. Na primjer, trenutne studije sada se usredotočuju na pojavu stanja ovisnosti o internetu. U ovisnosti o internetu, ljudi mogu provesti većinu sati dana i noći surfajući internetom. Oni to mogu činiti radije nego što rade u svijetu ili radije imaju odnose u “stvarnom životu” s drugim ljudima. Ono što počinje kao puko traženje teme, može završiti životom pred monitorom računala kada problem postane ekstreman.
Neki ljudi tvrde da oni koji se pretjerano angažiraju kao obožavatelji određenih televizijskih emisija ili serija knjiga slijede nezdravu razinu bijega. Na primjer, ljudi gledaju na Trekkiese ili obožavatelje stripova koji se oblače ili pokušavaju živjeti kao njihovi omiljeni likovi, kao da su se izgubili u svojim “svemirima”. U njihovu obranu, mnogi odani obožavatelji žive sasvim normalnim životom, imaju djecu, veze i redovite poslove. Međutim, možda će provesti vikende posjećujući konferencije kako bi pobjegli u idealizirani svijet koji se čini boljom zamjenom od istraživanja teških istina ovoga svijeta.
Aktivnosti koje se percipiraju kao normalne, poput jela, spavanja ili seksualne aktivnosti, također se mogu smatrati bježanjem kada se prakticiraju pretjerano. Na primjer, spavanje više od pola dana do točke u kojoj se ne može nastaviti normalan život naziva se bijegom. Takvo spavanje može biti uzrokovano bolestima koje izazivaju iscrpljenost, ili zapravo može biti simptomatično za mentalne bolesti poput depresije. Često osoba koristi san kao bijeg od života ispunjenog emocionalnom ili fizičkom boli.
Nije teško pogoditi zašto svi moramo povremeno prakticirati bijeg. Pogled na jutarnje novine otkriva doslovno stotine smrtnih slučajeva, kao i članke o otmicama, zlostavljanju djece i velikim katastrofama. Osim toga, rad u kući ili izvan kuće može biti stresan, a ova aktivnost je način da se izbjegne stalni osjećaj stresa.
Međutim, kada aktivnost buja, to nas sprječava da živimo u svijetu kao istinski angažirani. To može dovesti do ovisnosti, raspada odnosa i nemogućnosti stvarnog preživljavanja u stvarnom svijetu. Umjereni bijeg, s druge strane, može nas zapravo učiniti učinkovitijim sudionicima u svijetu, budući da si dopuštamo mentalne pauze koje smanjuju naš stres.