Rana adolescencija je faza ljudskog rasta i razvoja koja se javlja u dobi od 12 ili 13 godina, a obično je povezana s početkom puberteta. To je također razdoblje u razvoju djeteta koje karakteriziraju fizičke, emocionalne i promjene osobnosti. Vrijeme brzog razvoja, ova faza se smatra početkom razdoblja sazrijevanja. Rast ovisi posebno o povećanom lučenju hormona nadbubrežnih i hipofiznih žlijezda, kao i spolnih organa. Ove prirodne tjelesne izlučevine uzrokuju da spolni organi u ranoj adolescenciji počnu rasti do svoje zrele veličine.
Na početku adolescencije, ili rane adolescencije, gotovo svi mladi ljudi doživljavaju nalet adolescencije, brzi niz fizičkih promjena. Te promjene uključuju povećanje stope rasta tijela popraćeno razvojem stidnih dlačica i dlačica ispod pazuha, strukturne i funkcionalne promjene reproduktivnih organa uključujući razvoj mliječnih žlijezda kod žena, te razvoj žlijezda znojnica koje obično uzrokuje pojavu akni. . Kod mužjaka i ženki te se promjene događaju u različito vrijeme, pri čemu ženke doživljavaju skok rasta nešto ranije od mužjaka. Obično je početni znak rane adolescencije kod žena povećanje grudi, ali stvarni početak adolescencije obilježen je početkom menstruacije poznatom kao menarha. U muškaraca, povećanje veličine reproduktivnih organa, razvoj prostate i povećanje glasnice često su početni znakovi rane adolescencije.
Tijekom rane adolescencije obično se događa brzi razvoj mozga jer sposobnost razmišljanja mladih ljudi obično postaje superiornija u odnosu na djecu. Većina psihologa vjeruje da rana adolescencija označava početak mladih ljudi da imaju sposobnost logičkog zaključivanja, upravljanja apstraktnim idejama, povezivanja uzroka i posljedice te generalizacije. Neki psiholozi, međutim, tvrde da je povećani intelektualni kapacitet rezultat gomilanja znanja i osjetljivosti na okolinu, a ne kao funkcija dobi.
Emocionalni razvoj i promjene osobnosti također se događaju već u ranoj adolescenciji. Mnogi psiholozi, međutim, vjeruju da emocionalni razvoj dolazi s emocionalnim naprezanjem uzrokovanim seksualnim buđenjem adolescenata. Ovo uvjerenje ne prihvaćaju drugi psiholozi, budući da seksualno buđenje smatraju samo jednom od mnogih prilagodbi koje bi mogle dovesti do potrage za utvrđenim identitetom. Ipak, ukupni učinci tjelesnih transformacija, intelektualnog razvoja te emocionalnih i osobnih promjena pridonose formiranju nove samodefinicije.
Adolescencija se često smatra stadijem stresne tranzicije, sa svim promjenama koje mladi prolaze kako bi postigli punu zrelost. Stoga je potrebno da roditelji i druge odrasle osobe osiguraju skup vrijednosti koje mladi ljudi mogu naučiti oponašati kao dio prilagodbe koju moraju napraviti. Grupa vršnjaka također predstavlja kriterij prema kojem mladi ljudi stječu perspektivu o vlastitim vrijednostima. Također pomaže adolescentima da naprave prijelaz kako bi postigli samopouzdanje i neovisnost.