Ljubavna sramežljivost je kronična sramežljivost u kojoj osoba postaje izrazito tjeskobna i nesposobna normalno funkcionirati kada je suočena s bilo kojom vrstom interakcije sa spolom koji je privlači. Anksioznost je toliko jaka da inhibira normalnu društvenu interakciju, a neki čak idu tako daleko da kažu da je to vrsta socijalne fobije. Ljubavna sramežljivost može se dogoditi i kod spolova i kod svih spolnosti, ali prevladava kod heteroseksualnih muškaraca. Postoji nekoliko čimbenika za koje psiholozi vjeruju da doprinose ovoj sramežljivosti.
Pojam “ljubav-sramežljivost” skovao je Brian G. Gilmartin koji je bio prvi psiholog koji je u potpunosti proučio ovaj fenomen, a od 2011. i dalje je dominantni stručnjak za tu temu. On opisuje sramežljivost prema ljubavi kao nesposobnost muškarca da iz bilo kojeg razloga komunicira s osobama suprotnog spola, a da pritom može normalno funkcionirati u drugim aspektima svog života. Gilmartin napominje da, iako sramežljivost prema ljubavi može utjecati na svakoga, ona je prevladavajuća među heteroseksualnim muškarcima. Psiholozi vjeruju da je to možda zbog asertivne rodne uloge koju se od muškaraca očekuje.
Muškarci koji pate od sramežljivosti ljubavi obično imaju slično porijeklo i osobnost. Prema Gilmartinovom istraživanju, sramežljivi muškarci obično su predisponirani na sramežljivost zbog bioloških temperamenata u kombinaciji s posebnom njegom i iskustvima učenja iz okoliša. Obično su imali bliske odnose sa svojom nuklearnom obitelji, ali su njihovi odnosi s vršnjacima obično bili stresni, a ponekad i traumatični.
Većina ovih muškaraca doživjela je barem jedno nezaboravno iskustvo sa ženom u vrlo mladoj dobi. Neki muškarci se sjećaju dobrog iskustva s djevojkom, ali situacija se nije razvila u potpunosti kako bi mogla. Obično se ovo iskustvo dogodilo u neugodnom društvenom okruženju. Gotovo svi ovi muškarci imaju nisko samopoštovanje i emocionalnu nesigurnost zbog ovih iskustava.
Gilmartin procjenjuje da 1.5% muške populacije u Americi pati od sramežljivosti ljubavi. Također vjeruje da će većina ove skupine biti samotnjak do kraja života. Drugi psiholozi, međutim, smatraju da je ova procjena pretjerano velikodušna. Nemoguće je znati koliko je ljudi sramežljivo prema ljubavi, uglavnom zato što to nije nešto što se redovito dijagnosticira od strane stručnjaka, a većina muškaraca vjerojatno neće otvoreno priznati svoju sramežljivost. Zapravo, mnogi psiholozi vjeruju da sramežljivost zbog ljubavi ne bi trebala imati svoju oznaku izvan socijalne anksioznosti, jer jača negativno razmišljanje kod tih muškaraca i zaključuje da se stanje ne može kontrolirati ili izliječiti.