Ispiranje želuca je proces kojim se cijev koristi za uklanjanje ili ispitivanje sadržaja želuca, a često se naziva i ispumpavanje želuca ili irigacija. Svrha postupka je najčešće izbacivanje neželjenih otrova ili lijekova iz želuca, a potonje se obično radi u slučaju predoziranja drogom. Ispiranje želuca također se obično radi prije operacije gdje sadržaj želuca može zakomplicirati kirurške zahvate.
Za ispiranje želuca, gumena cijev ili crijevo se umetne u usta ili nos bolesnika pri svijesti ili bez svijesti sve dok ne dođe do želuca gdje je prisutan neželjeni sadržaj. Mora se paziti da epruveta nije umetnuta u pluća, a pH test se obično radi na uklonjenom sadržaju kako bi se uvjerilo da to nije slučaj. Nakon što se želudac ispusti, često se ispere vodom ili fiziološkom otopinom kroz istu cijev kako bi se sluznica želuca očistila od svih preostalih iritansa.
Kada se koristi nakon uzimanja otrova, ispiranje želuca se obično mora provesti unutar šezdeset minuta nakon uzimanja otrova. Postupak se često izbjegava, pogotovo kada prisutnost otrova u želucu nije opasna po život. Čest primjer ispiranja želuca je kada pacijent pati od trovanja alkoholom, a u želucu još uvijek postoji alkohol.
Komplikacije koje nastaju ispiranjem želuca su rijetke, ali mogu uzrokovati ozljedu želuca i više. Jedan od problema koji se može pojaviti je kada strane čestice uđu u dušnik pacijenta i izazovu stanje poznato kao aspiracijska upala pluća. Za ispiranje želuca potrebna je vrlo mala priprema, osobito u hitnim slučajevima. Kada je operacija potrebna za testiranje, liječnik može dati pacijentu da izbjegava hranu ili lijekove tijekom razdoblja prije zahvata.