Sposobnost kontrole izražavanja emocija postoji kod većine ljudi. Ponekad osoba dobije napad hihota ili se nađe kako plače zbog nečega što nije jako tužno; još gore, ljutnja može izmaknuti kontroli ako ljudi ne razumiju kako je zadržati. Iako su ta iskustva uobičajena, redovita pojava emocionalnih prikaza koji su nerazmjerni onome što se događa, također se nazivaju emocionalna labilnost, nije tako uobičajena. Biti labilan – nestabilan ili podložan brzim promjenama – emocionalno ima tendenciju sugerirati prisutnost brojnih stanja koja mogu uključivati mozak.
Simptomi emocionalne labilnosti mogu se razlikovati među pojedincima i po učestalosti pojavljivanja. Napadi smijeha ili plača su dva primjera. Neki ljudi to najviše dokazuju eksplozivnom naravom, a mogu postojati slučajevi u kojima će ljudi doživjeti sva tri emocionalno pretjerana izraza u različitim trenucima. Kada se ovi izrazi pojave, to je često zastrašujuće za ljude koji im se podvrgavaju jer mnogi ljudi znaju da je njihov emocionalni odgovor veći u odnosu na okolnosti. Nekim pojedincima može čak postati neugodno ili biti uvjet zbog kojeg se povlače iz društva.
Uzroci emocionalne labilnosti su raznoliki. Ljudi mogu doživjeti ovo stanje nakon traume glave ili nakon moždanog udara. Može biti simptom degenerativnih moždanih poremećaja poput multiple skleroze ili amiotrofične lateralne skleroze.
Oni koji imaju Alzheimerovu bolest mogu razviti emocionalnu labilnost. Također se ponekad viđa kod uobičajenih teškoća u učenju, kao što je poremećaj hiperaktivnosti s deficitom pažnje (ADHD) ili simptomi mogu upućivati na postporođajnu depresiju ili psihozu. Mogu postojati i drugi uzroci.
Simptomi emocionalne labilnosti najvjerojatnije će se pojaviti u određenim trenucima. Iznenadni pretjerani prikazi emocija osobito su česti kada su ljudi umorni, pod pritiskom, u nepoznatim situacijama ili se osjećaju pod stresom. Briga zbog iznenadnog emocionalnog izražavanja može zapravo potaknuti to, što stvari čini izazovnijim. Dio liječenja ovog poremećaja je pomoći ljudima da pronađu strategije suočavanja i načine da budu u društvenim situacijama koje im vraćaju određenu kontrolu. Na primjer, zamoliti nekoga da zanemari ponašanje poput nervoznog smijeha mogao bi biti način da se taj smijeh brže stavi pod kontrolu.
Postoje i drugi tretmani za brzo mijenjanje emocija. To bi moglo uključivati lijekove koji pomažu u blago tupim emocionalnim reakcijama, osobito određene oblike antidepresiva. Dodatni tretman emocionalne labilnosti mogao bi se provoditi u obliku rada u terapiji, posebno kognitivno-bihevioralne terapije. Tehnike opuštanja također mogu biti korisne u izvođenju osobe iz labilnog stanja.
Nije svatko u mogućnosti primiti psihološki tretman koji se temelji na opuštanju ili strategiju suočavanja. Ako je došlo do ozbiljnog oštećenja mozga, emocionalna labilnost se može jednostavno tolerirati, pod uvjetom da ne šteti osobi koja pati. To može biti slučaj s onima s uznapredovalim stadijima demencije, teškom retardacijom ili nepopravljivim i masivnim oštećenjem mozga.