Bronhiole su dio dišnih puteva u plućima. Nalaze se na kraju bronha, većih, razgranatih dišnih puteva u plućima, a završavaju u alveolama, sitnim kružnim vrećicama u kojima se kisik izmjenjuje s ugljičnim dioksidom u krvi. Ovi se prolazi razlikuju od bronha po tome što ne sadrže hrskavicu ili žlijezde. Oni su odgovorni za kontrolu distribucije zraka i otpora protoka zraka u plućima.
Pluća i njihove strukture dio su dišnog sustava, koji kontrolira disanje, a uključuje i gornje dišne puteve, nos, grlo i sinuse, te ždrijelo i dušnik. Zrak se uvlači u pluća kroz gornje dišne puteve dok ne dođe do alveola, gdje se krv oksigenira. Deoksigenirana krv prenosi svoj ugljični dioksid u alveole, a ugljični dioksid se izdiše kroz dišne puteve. Ovaj proces pomaže krvi da prenosi kisik po cijelom tijelu, pokrećući tjelesni metabolizam.
Bronhijalna mreža, kao i većina dišnih puteva, sadrži cilije, male izbočine stanica nalik prstima, na svojoj unutarnjoj površini koje pomažu u kretanju zraka kroz sustav. Bronhiole se granaju, počevši od primarnih bronhiola, koje se granaju na manje i brojnije terminalne bronhiole, koje se pak dijele na respiratorne bronhiole. Svaki terminalni sadrži Clara stanice, koje luče proteinski spoj nazvan surfaktant koji služi za podmazivanje prolaza, održavanje protoka zraka i detoksikaciju štetnih tvari udahnutih u pluća.
Bronhijalna disfunkcija može biti uzrok poremećaja opasnih po život. Kod bronhospazma, bronhalni prolazi se sužavaju i postaju sve uži, ometajući apsorpciju kisika u krvi. To je simptom astme, bronhitisa, gripe i infekcija respiratornog trakta, kao i anafilaktičkog šoka uzrokovanog alergenima. Bronhospazam također može rezultirati kao nuspojava određenih lijekova, uključujući beta-blokatore i pilokarpin. Mogu uzrokovati kašalj, nedostatak zraka i hipoksiju, odnosno nedostatak kisika u tijelu.
Upala bronhiola naziva se bronhiolitis. To je tipično simptom virusne infekcije, ali u jednom rijetkom i ozbiljnom obliku, bronhiolitisu obliteransu, prolazi postaju začepljeni fibroznim vezivnim tkivom. Većina bronhijalnih poremećaja može se liječiti terapijom kisikom ili bronhodilatacijom, ili liječenjem temeljnog uzroka bolesti. Bronhodilatacija koristi lijekove ili mehaničku manipulaciju za proširenje dišnih puteva u plućima. Međutim, obliterans bronhiolitisa je nepovratan i može zahtijevati transplantaciju pluća u teškim slučajevima.