Otrovanje hranom je oblik bolesti uzrokovane hranom uzrokovane unosom egzotoksina koje stvaraju organizmi kao što su bakterije. Otrovi mogu biti prisutni čak i kada bakterije ili drugi uzročnici nisu, a moguće je razviti trovanje hranom jedući životinje koje su konzumirale organizme koji proizvode toksine, kao što se vidi kod nekih vrsta trovanja školjkama. Početak bolesti obično je vrlo brz i ljudi se mogu jako razboljeti. Liječenje se razlikuje, ovisno o uključenom toksinu, ali može uključivati davanje lijekova, davanje tekućine pacijentu i nuđenje druge potporne skrbi koja pomaže pacijentima da se oporave.
Bakterije, gljive i drugi organizmi za koje je poznato da kontaminiraju hranu ponekad proizvode otrovne spojeve tijekom razvoja. Poznati kao egzotoksini, ovi su spojevi nusproizvodi normalnih metaboličkih procesa organizma i mogu izdržati toplinsku obradu i smrzavanje. Bakterije prisutne u prirodnom okolišu mogu kontaminirati hranu, a mogu se unijeti i tijekom berbe, rukovanja, obrade i pripreme.
Kada ljudi jedu hranu kontaminiranu egzotoksinima, mogu razviti teške simptome kao što su mučnina, povraćanje i proljev. U nekim slučajevima se također mogu primijetiti utrnulost i trnci oko usana. Simptomi se obično javljaju brzo jer toksini brzo djeluju na tijelo. Za razliku od infekcije uzrokovane kontaminiranom hranom, gdje se organizmi moraju razmnožavati u crijevima prije nego što se razviju simptomi, ljudi s intoksikacijom hranom odmah obolijevaju.
U medicinskom liječenju, prvi korak je utvrđivanje identiteta toksina. Pacijenti se mogu testirati, a mogu se i intervjuirati, jer njihova nedavna povijest prehrane može pružiti važne naznake o uključenim organizmima. Liječnici mogu davati lijekove za suzbijanje toksina, ako su dostupni. Inače će se pacijenti poticati na mirovanje i pijenje tekućine. Ako se razviju simptomi kao što su oštećenje organa i otežano disanje, mogu se pružiti potporne terapije kako bi se pacijent održao što stabilnijim dok se toksini ne izluče iz tijela.
Nakon oporavka od trovanja hranom, neki pacijenti imaju dugotrajne učinke. To može uključivati oštećenje živaca, kao i organa. Pacijent može zahtijevati fizikalnu terapiju ili drugu pomoćnu njegu tijekom dugotrajnog oporavka. Uzimanje u obzir mjera opreza pri rukovanju hranom, jedenje u čistim objektima i izbjegavanje hrane označene kao opasna pomoći će ljudima da izbjegnu trovanje hranom. Važno je obratiti pozornost na povlačenje hrane, koja često uključuje bakterijske toksine, te paziti da jedete školjke iz čistih voda kako biste ograničili izloženost toksinima koje proizvode organizmi poput dinoflagelata.