Iridociklitis je upala šarenice i cilijarnog tijela oka. Šarenica je obojeni dio oka. Cilijarno tijelo je skupina mišića i tkiva koji stvaraju tekućinu u oku i kontroliraju pokrete koji pomažu oku da se fokusira. Ovo stanje je također poznato kao uvetitis i iritis. Može biti uzrokovano izlaganjem oka određenim kemikalijama, različitim autoimunim poremećajima ili može biti simptom drugih infekcija poput toksoplazmoze, sifilisa i herpesa.
Uveitis je široka kategorija i karakterizira ga upala cijelog oka ili dijelova oka. Ovo stanje obično zahvaća samo prednji dio oka. Imunološki odgovor na alergene ili kemijske nadražujuće tvari može uzrokovati akutni iridociklitis.
Gotovo polovica svih slučajeva klasificiranih kao akutni iridociklitis nisu povezani s drugim, temeljnim medicinskim problemima. Takvi se slučajevi mogu pojaviti iznenada i obično ne traju duže od šest tjedana. Ako postoji neko drugo stanje, kao što je infektivna ili autoimuna bolest, ta se bolest mora liječiti kako bi se spriječili recidivi ili kronični iridociklitis.
Stanje je obično obilježeno crvenilom oka. Iako je ova obojenost simptom, oko često nije tako crveno kao što može biti kod nekoga s uobičajenim stanjem poput konjunktivitisa ili ružičastog oka. Pacijent također može biti vrlo osjetljiv na svjetlost ili doživjeti fotofobiju ili strah od svjetla. Oči mogu obilno suziti, a vid može postati oštećen ili drastično smanjen. Ponekad je zahvaćeno samo jedno oko, ali upaljivanje svjetla u naizgled nezahvaćeno oko može izazvati bol u nadraženom oku.
Liječnik često upućuje pacijente oftalmologu kako bi točno dijagnosticirao stanje. Ako se ne zatraži liječenje, mogu nastati komplikacije, poput katarakte, glaukoma, trajnog oštećenja vida, pa čak i sljepoće. Važno je da liječnik utvrdi glavni uzrok uveitisa, jer uzrok može diktirati liječenje. Obično se liječi lijekovima koji smanjuju bol i upalu.
Poremećaj imunološkog sustava često se karakterizira kao stanje koje uzrokuje da imunološki sustav tijela napada vlastita tkiva. Ljudi koji pate od autoimunih poremećaja, kao što su lupus erythmematosus, reumatoidni artritis i juvenilni artritis, mogu razviti kronični iridociklitis. To se događa jer ove bolesti mogu utjecati na sluznicu koja prekriva oko i druga povezana tkiva.
Djeca koja boluju od juvenilnog artritisa posebno su izložena riziku od kroničnog iridociklitisa. Artritis zahvaća zglobove i tkivo koje ih oblaže. Osobe s artritisom obično imaju oticanje, ukočenost i iritaciju tih tkiva. Ova se bolest može proširiti cijelim tijelom, a kada se to dogodi, može utjecati na druge dijelove tijela, poput očiju.