Traženje rente je proces u ekonomiji u kojem pojedinac ili drugi subjekt pokušava ostvariti prihod iskorištavanjem resursa neke vrste. To je u suprotnosti s generiranjem prihoda putem proizvodnje proizvoda koji se prodaju radi profita i sličnih oblika transakcija. Sam izraz potječe od prastare prakse otkupa sve raspoložive zemlje unutar određenog područja i zarađivanja profita davanjem zemlje u zakup drugima za korištenje u poljoprivredi ili kao životni prostor. Dok je opći koncept traženja rente prisutan već stoljećima, sam izraz je prvi put korišten 1974. godine.
S vremenom je traženje rente također uključivalo praksu pokušaja promicanja i uspostavljanja državnih propisa unutar određene industrije. Cilj ovih propisa obično je stvoriti monopolske privilegije za nekoliko odabranih članova poslovne zajednice, dopuštajući im da ostvare profit od truda drugih, a da se sami zapravo ne uključuju u proizvodni proces. To se obično postiže stjecanjem kontrolnog udjela u prirodnim resursima potrebnim za proizvodni proces i osiguravanjem pristupa tim resursima po cijeni.
U današnjem poslovnom svijetu postoji niz primjera traženja rente. Lobisti zaposleni u određenim poslovnim grupama mogu pokušati uvjeriti vlade da uvedu tarife koje tim tvrtkama pružaju zaštitu i prednost u odnosu na konkurenciju. Uvozne tarife ponekad pružaju ove vrste prednosti. Investitori se mogu udružiti u svrhu stjecanja nekretnina za koje vjeruju da će im biti potrebne za širenje poslovanja u budućnosti, pozicionirajući se da daju zemljište natrag u zakup onim tvrtkama koje žele koristiti prirodne resurse.
Važno je napomenuti da iako su ideja traženja rente i ostvarivanja profita vrlo slične, postoje neke ključne razlike. S ostvarivanjem dobiti, ideja je stvoriti situaciju u kojoj su kupac i prodavatelj obostrano zadovoljni ishodom transakcije. Proces dopušta slobodnu konkurenciju i u njega voljno ulaze obje strane, koje priznaju da postoje druge opcije koje mogu biti obostrano zadovoljavajuće. Nasuprot tome, traženje rente situacija je u kojoj kupci nemaju ili nemaju nikakvu opciju kada je u pitanju stjecanje onoga što im je potrebno za poslovanje; ne postoji dobavljač treće strane s kojim mogu poslovati i postići iste rezultate. Dakle, kupci nemaju izbora kako nabaviti ono što im treba, te se moraju nositi s monopolom kako bi se upustili u transakciju.