Skeniranje paratiroidne žlijezde je neinvazivna vrsta medicinskog pregleda koji se koristi za procjenu pacijenata na rak štitnjače. Naručuje se kada simptomi i dijagnostička ispitivanja poput krvne slike ukazuju na to da pacijent ima barem jednu prekomjerno aktivnu štitnjaču. Skeniranje će istaknuti preaktivnu žlijezdu, omogućujući liječniku da utvrdi ima li pacijent tumor štitnjače. To se može koristiti za pripremu pacijenta za operaciju ili druge mogućnosti liječenja.
Ovaj test je ambulantni medicinski postupak, osim ako je pacijent već hospitaliziran zbog nekog drugog stanja. Pacijent će se u većini ustanova morati presvući u bolničku haljinu. Dat će se injekcija radioaktivnog kontrastnog materijala i ostaviti da cirkulira otprilike 10 minuta prije nego što se dobije skup slika. Drugi set se uzima nakon razdoblja čekanja kako bi se vidjelo kako kontrast difundira kroz tijelo. Pregledi se čitaju, a pacijentu se daju informacije o rezultatima.
Pacijenti koji se pripremaju za skeniranje paratiroidne žlijezde trebali bi odvojiti nekoliko sati u danu kako bi bili sigurni da će biti vremena za sve korake, uz čekanje u bolnici ili klinici nuklearne medicine. Kontrastni materijal je siguran i s vremenom će se prirodno eliminirati. Pacijenti koji su nedavno imali nuklearno skeniranje radi nečeg drugog možda će morati pričekati dok stari kontrastni materijal u potpunosti ne nestane. Zbog zabrinutosti zbog zračenja, trudnice bi trebale izbjegavati skeniranje paratireoidne žlijezde osim ako nije od kritične važnosti, a dojiljama se može savjetovati da izbjegavaju dojenje kratko vrijeme nakon testa, cijede majčino mlijeko i odbace ga kako bi se osiguralo da je radioaktivni tragač potpuno nestao.
Skeniranjem paratireoidne žlijezde može se dobiti nekoliko rezultata ispitivanja. Negativan ili normalan rezultat ne pokazuje pretjeranu aktivnost štitnjače, što znači da sve rade normalno. Pozitivan pokazuje povećanje i prekomjernu aktivnost jedne ili više žlijezda, što ukazuje na rak. Mogući su i dvosmisleni ili nejasni rezultati iz niza razloga kao što su problemi s opremom za snimanje ili kretanje pacijenta tijekom skeniranja.
Liječnici se ne oslanjaju samo na skeniranje paratireoidne žlijezde kako bi odredili kako postupiti s pacijentovim slučajem. Razmišljaju se o drugim dijagnostičkim pretragama, a o situaciji se razgovara s pacijentom. Povijest pacijenta i specifične brige vagaju se prilikom izrade plana liječenja ako se problem identificira, a pacijentima se nudi što više opcija kako bi mogli preuzeti aktivnu ulogu u svom medicinskom liječenju.