Samoispunjavajuće proročanstvo je izjava koja mijenja djela i stoga se ostvaruje. Na primjer, osoba koja kaže “Vjerojatno ću imati loš dan” mogla bi promijeniti svoje postupke tako da se takvo predviđanje ispuni njegovim postupcima. Ovo može biti nesvjesna gesta. Osoba koja bi mogla prihvatiti samoispunjavajuće proročanstvo na pozitivan način “Imat ću sjajan dan”, mogla bi se ponašati na način koji će zapravo učiniti ovo predviđanje istinitim.
Samoispunjavajuće proročanstvo zapravo prethodi svom imenu. Rani primjeri pojma su grčki mitovi koji okružuju Edipa. Edip ispunjava proročanstvo proročanstva da će ubiti oca i oženiti majku, nastojeći izbjeći proročanstvo. To se može nazvati samoispunjavajućim proročanstvom jer Edipovi postupci čine proročanstvo istinitim.
Robert Merton, sociolog iz 20. stoljeća, zapravo je skovao taj izraz. Prema njegovoj definiciji, u knjizi Social Theory and Social Structure objavljenoj 1949. godine, proročanstvo ili predviđanje je lažno, ali se čini istinitim djelovanjem osobe. U modernom smislu proročanstvo nema ni lažnu ni pravu vrijednost, već je samo mogućnost koja se pretvara u vjerojatnost nesvjesnim ili svjesnim radnjama osobe.
Primjeri modernog samoispunjavajućeg proročanstva obiluju literaturom. Na primjer, finale serije o Harryju Potteru sada se vrti oko lorda Voldemorta koji čuje djelomičnu verziju proročanstva koje je potom ostvario napadom na Harryja. U napadu, koji nije uspio, Voldemort je prenio neke od svojih moći na Harryja, čineći njih dvojicu jednakima, s jednakim ishodom kada se suoče jedan s drugim i bore se do smrti.
Dok moderni koncept odjekuje prošlošću, većina bi se složila da se uobičajena upotreba izraza prevodi kao stav o događajima koji dolaze. Dok nečiji stav ne može nužno utjecati na veće stvari, kao što su uragan ili mogućnost potresa, nečiji stav može utjecati na manje stvari, poput načina na koji se odnosimo prema drugim ljudima i njihove reakcije na nas.
Osim toga, tumačenja stvari kao što su “dobro” i “loše” obično su ponderirana nečijim očekivanjima. Osoba kojoj će, na primjer, biti loš dan, mogla bi propustiti autobus jer gunđa o zlim predznakama za taj dan. Na poslu bi mogao djelovati negativno ili depresivno, što bi moglo potaknuti gadne odgovore kolega. Kako dan postaje gori, osoba se tada može vratiti kući kako bi se svađala s djecom, nespremljena večera ili svađala se sa supružnikom. Sve će se stvari tumačiti u negativnom svjetlu.
S druge strane, osoba koja će imati dobar dan može propustiti autobus, ali onda će dobiti prijevoz od prijatelja, u kojem se odvija koristan razgovor. Čak i ako se kolega s posla čini gadan, osoba bi mogla pregovarati o situaciji kako bi došla do zdravog rješenja. Ako se djeca svađaju kod kuće, ovo bi mogla biti prilika za korištenje roditeljskih vještina, a nekuhana večera mogla bi značiti priliku da dobijete svoju omiljenu pizzu. Pozitivno tumačenje pojma omogućuje promjenu tumačenja događaja.
Razumijevanje pozitivnih stavova i samoispunjavajućeg proročanstva sada su osobito korisni u suočavanju s dugotrajnim mentalnim bolestima poput anksioznog poremećaja ili kronične boli. Studije kognitivnog ponašanja pokazale su da percepcija i predviđanje tijeka bolesti ima tendenciju utjecaja na doživljaj bolesti. Kognitivna bihevioralna terapija usredotočuje se na učenje promjene percepcije kako bi se smanjila kronična bol ili događaji poput napada panike. Na taj način razumijevanje koncepta dovelo je do većeg uspjeha u liječenju teških bolesti.