Rast koji se sastoji od abnormalnih stanica koji se formira u mozgu poznat je kao masa glave. Nakon otkrića, masa će se procijeniti kako bi se utvrdilo radi li se o primarnoj ili sekundarnoj masi te je li dobroćudna ili maligna. Liječenje ovisi o vrsti i mjestu nastanka mase te cjelokupnom zdravstvenom stanju pojedinca.
Masa glave, također poznata kao tumor na mozgu ili lezija, koja potječe iz mozga ili u neposrednoj blizini smatra se primarnom masom. Kao rezultat neobjašnjive mutacije zdravih stanica, primarni tumor mozga nastaje kada se abnormalne stanice nekontrolirano razmnožavaju i ne umiru kao što bi normalne stanice. Nakupljanje abnormalnih stanica rezultira stvaranjem mase. Vrsta primarne lezije mozga koja se formira dobila je naziv po stanicama iz kojih potječe, kao što su meningiom, pineoblastom i astrocitom.
Sekundarni tumor mozga najčešći je oblik dijagnosticirane lezije mozga. Također poznat kao metastatski tumor, sekundarna masa nastaje kada se rak u drugom dijelu tijela proširi na mozak. Karcinomi koji su najčešće povezani s metastaziranim sekundarnim tumorom mozga uključuju pluća, debelo crijevo i melanom.
Osobe s masom na glavi mogu imati različite simptome ovisno o veličini i mjestu mase. Iznenadna pojava senzornih poteškoća kao što su problemi s govorom, zamagljen ili dvostruki vid i oslabljen sluh može ukazivati na prisutnost tumora na mozgu. Zbunjenost, poteškoće s ravnotežom ili oslabljen osjet unutar nečijih ekstremiteta mogu se pojaviti zbog mase glave. Dodatni znakovi mogu uključivati neobjašnjivo povraćanje ili mučninu, promjene osobnosti i napadaje.
Postoje različiti testovi koji se koriste za potvrđivanje prisutnosti sumnje na leziju mozga. Pojedinci se mogu podvrgnuti neurološkom pregledu koji uključuje testove sluha, vida i koordinacije. Može se izvesti magnetska rezonancija (MRI) koja uključuje korištenje kontrastne boje za stvaranje jasne slike mozga. Pojedinci s postojećim karcinomom mogu se podvrgnuti dodatnim slikovnim testovima, kao što je rendgenska ili kompjuterizirana tomografija (CT), kako bi se utvrdilo je li se rak proširio na mozak. U nekim slučajevima, vođena slika može se koristiti kao pomoć pri biopsiji tumora mozga stereotaktičnom iglom za prikupljanje uzoraka tkiva za laboratorijsku analizu.
Liječenje tumora mozga ovisi o brojnim čimbenicima, uključujući mjesto, veličinu i vrstu tumora. Pristupi liječenju također ovise o cjelokupnom zdravlju i situaciji pojedinca. Masa koja se nalazi u pristupačnom području mozga može se kirurški ukloniti u cijelosti. Mase koje se nalaze u osjetljivim područjima mozga ili ugrađene duboko u moždano tkivo mogu predstavljati ozbiljan rizik za potpuno kirurško uklanjanje, u kojem slučaju se može ukloniti samo dio mase. Kao i kod svakog kirurškog zahvata, postoje rizici povezani s uklanjanjem tumora na mozgu i mogu uključivati oštećenje okolnih živaca i mekog tkiva, infekciju i prekomjerno krvarenje.
Dodatne mogućnosti liječenja tumora mozga uključuju primjenu kemoterapije i terapije zračenjem, radiokirurgiju i terapiju lijekovima. Kemoterapija uključuje upotrebu oralno ili intravenozno primijenjenih lijekova koji ciljaju i iskorenjuju kancerogene stanice. Zračenje koristi zrake visoko koncentriranih čestica energije kako bi ciljalo i eliminiralo kancerogene stanice i može se primijeniti iznutra ili izvana ovisno o situaciji pojedinca. Radiokirurgija uključuje korištenje višestrukih zraka zračenja za ciljanje tumora i općenito se koristi kao opcija liječenja neoperabilnih tumora. Terapije lijekovima, također poznate kao ciljane terapije lijekovima, posjeduju stanično-specifičan fokus koji se koristi za ciljanje i iskorijenjivanje stanica unutar tumora i eliminaciju njegove opskrbe krvlju, čime se tumor smanjuje.
Zbog utjecaja koji tumor na mozgu može imati na tjelesne sustave i njegovu ukupnu sposobnost funkcioniranja, rehabilitacija može biti potrebna nakon liječenja. Pojedinci s masom glave mogu doživjeti oštećenje kognicije, pokreta i osjetilne percepcije, zbog čega moraju ponovno naučiti određene procese i povratiti snagu. Rehabilitacija može biti opsežan proces, zahtijeva vrijeme i strpljenje i može uključivati govorne, fizičke i strukovne terapije.
Komplikacije povezane s lezijom mozga ovise o mjestu tumora. Ovisno o opsegu oštećenja uzrokovanog tumorom, pojedinac može doživjeti komplikacije koje uključuju gubitak sluha, opsežnu tjelesnu slabost i povećan rizik od napadaja. Čimbenici rizika povezani s razvojem moždanih lezija uključuju obiteljsku povijest tumora na mozgu i profesionalne opasnosti koje uključuju redovitu izloženost kemikalijama kao što su one povezane s određenim industrijama, uključujući rafinaciju nafte, zdravstvenu skrb i poljoprivredu.