Fiziološka psihologija je grana psihologije koja se bavi biološkim osnovama ponašanja, za razliku od društvenih utjecaja na ponašanje. Također je poznata kao biološka psihologija, biopsihologija ili psihobiologija, a usko je povezana s neuroznanošću. Fiziološki psiholozi proučavaju električne i kemijske funkcije i aktivnosti mozga, te kako se one odnose na mentalno iskustvo i ponašanje osobe. Ova grana psihologije je pristup psihološkim istraživanjima, koji se koristi za proučavanje mnogih različitih psiholoških fenomena.
Brojna su područja fokusa unutar fiziološke psihologije. Većina istraživanja usredotočena je na mozak i reakcije koje se odvijaju na neurološkoj razini. Na početku razvoja polja u fokusu su bili osjet i percepcija, kao što je reakcija mozga na poznate mirise. Neurotransmitere, kao što su serotonin i dopamin, često proučavaju fiziološki psiholozi, uključujući razvoj psihijatrijskih lijekova koji rješavaju kemijske neravnoteže u mozgu.
Neki predmeti koji se obično smatraju isključivo društvenim mogu se proučavati sa stajališta fiziološke psihologije. Istraživanje zrcalnih neurona, na primjer, pomaže objasniti kako ljudi suosjećaju s drugim ljudima. Istraživanje zrcalnih neurona promatra kako se neuroni u jednom mozgu aktiviraju kada ta osoba ili životinja gleda kako netko drugi izvodi ponašanje koje aktivira te iste neurone. Ovo je korisno za pomoć osobama koje se bore s društvenom interakcijom, kao što su osobe s autizmom.
U fiziološkoj psihologiji koriste se mnoge različite tehnike. Strojevi za pregled mozga, poput magnetske rezonancije (MRI), često se koriste za proučavanje fizičkih struktura i funkcionalne aktivnosti mozga. Ostale metode uključuju elektrode na glavi koje prate aktivnost mozga ili žice umetnute u mozak životinja koje stimuliraju različite moždane strukture. Ljudi koji su doživjeli oštećenje mozga često se proučavaju kako bi se utvrdilo koji je dio mozga oštećen i odgovarajući učinci oštećenja na ponašanje osobe.
Kirurgija se ponekad koristi u ovoj grani istraživanja psihologije, osobito u istraživanju na životinjama, ali i kod ljudi koji su podvrgnuti operaciji mozga zbog drugih stanja, poput raka ili epilepsije. Kirurzi istražuju učinke stimulacije ili oštećenja određene moždane strukture na ponašanje i, u slučaju pacijenata s operacijom ljudskog mozga, na subjektivno iskustvo osobe. Kirurgija se manje koristi u ovom polju jer su postale dostupne točne i neinvazivne tehnike snimanja mozga.
Istraživanje na životinjama kontroverzno je etičko pitanje u fiziološkoj psihologiji. Eksperimentiranje na životinjama vrlo je važno za veliki dio istraživanja u ovom području i može donijeti rezultate istraživanja koji će pomoći mnogim ljudima. Istraživači moraju slijediti etičke smjernice za njegu i liječenje istraživačkih životinja, ali patnja životinja i dalje se događa čak i ako je svedena na minimum. Posebno se skupine za zaštitu prava životinja mogu protiviti korištenju životinja u ovom istraživanju.