Institucionalno zlostavljanje je svaka vrsta zanemarivog ili uvredljivog ponašanja, bilo fizičko, seksualno ili bilo koje drugo, koje pogađa nekoga tko je zatvoren u bolničkoj ustanovi. Najčešće žrtve su djeca, starije osobe, odrasle osobe s teškoćama u razvoju te osobe s psihičkim bolestima. Obično se javlja u bolnicama, situacijama za pomoć u životu i grupnim domovima. Mnoge od ovih institucija imaju uspostavljene politike za sprječavanje zlostavljanja, ali često je na vanjskim stranama da nadziru slučajeve.
Starije osobe u ustanovama za dugotrajnu skrb često su žrtve fizičkog i verbalnog maltretiranja i zanemarivanja. Prekomjerno naplaćivanje i beskrupulozno upravljanje računom omogućuje skrbnicima da ih financijski iskoriste. Ako starija osoba nema obitelj koja brine o njihovim interesima, može biti izložena dugotrajnom institucionalnom zlostavljanju. Stres može imati ozbiljne posljedice na njihovo zdravlje i dobrobit te može doprinijeti ranoj smrti.
Hospitalizirana djeca često su žrtve institucionalnog zlostavljanja jer su mala i lako ih je kontrolirati i zastrašiti. Obično nikome ne govore kada nešto nije u redu, a ako su ozbiljno invalidi, možda nemaju mogućnost za to. Odrasle osobe s mentalnim problemima ili problemima u razvoju često se ne mogu brinuti za sebe i ne shvaćaju ih ozbiljno kada se žale. Seksualno iskorištavanje, posebice žena, događa se u objektima u kojima ne postoje mjere zaštite koje bi to spriječile. U grupnim domovima i bolničkim odjelima gdje su štićenici ambulantni, mogu se međusobno zlostavljati.
Skrbnici postaju skloni institucionalnom zlostavljanju zbog stresora na radnom mjestu, kao što su loša obuka ili neprikladnost za svoje pozicije. Prenatrpanost objekata doprinosi stresu u obliku povećanih odgovornosti, a institucionalni radnici često su slabo plaćeni. Provjere prošlosti, ako se uopće provode, ponekad ne uspijevaju uhvatiti potencijalne zaposlenike s kaznenim dosjeima ili poviješću zlostavljanja. Zbog toga su pacijenti i štićenici ranjivi na njih. Došlo je do zanemarivanja, premlaćivanja, krađa i ubojstava.
Svatko s rođakom koji se nalazi u ustanovi za dugotrajnu njegu ili grupnom domu, na dugotrajnoj hospitalizaciji ili ima druge interakcije s njegovateljima na redovnoj osnovi trebao bi ih pomno nadzirati. Uobičajeni znakovi zlostavljanja uključuju neobjašnjive ozljede, promjenu osobnosti voljene osobe, nestanak osobnih predmeta ili novca iz njihove sobe ili doma te loše fizičko stanje zbog zanemarivanja. U SAD-u sve države imaju ombudsmane, koji djeluju kao zagovornici osoba u ustanovama za dugotrajnu skrb. Većina zemalja usvojila je propise koji reguliraju postupanje s osobama koje mogu postati žrtve institucionalnog zlostavljanja.