Ablutofobija je fobija koja se usredotočuje na čišćenje, pranje ili kupanje. Najčešći je kod žena i djece, iako svatko može razviti ovu fobiju. Kao što se može zamisliti, strah od pranja ili kupanja može imati ozbiljne društvene posljedice, što otežava okolnosti za nekoga s ovom fobijom. Srećom, prava ablutofobija je prilično rijetka, a postoji niz pristupa liječenju koji se mogu koristiti za njezino rješavanje. Pomoć kod ablutofobije rijetko je daleko za ljude koji su ozbiljni u borbi protiv svoje fobije.
Kao i druge fobije, ablutofobija nastaje u podsvijesti kao odgovor na traumu. Netko tko se gotovo utopio u kadi, na primjer, mogao bi razviti ablutofobiju. Ova fobija također može nastati kao odgovor na slušanje ili gledanje nečije traume, kao na primjer u slučaju malog djeteta koje čita knjigu sa zastrašujućim prizorom kupanja. S vremenom, fobija postaje sve jača, budući da pacijent podiže sve više stresa i napetosti oko kupanja, pranja ili čišćenja.
Osobe s ablutofobijom mogu doživjeti razne simptome kada se nađu u situacijama kada se kupaju ili čiste. Mogu osjećati mučninu, znojenje, strah, drhtanje ili vrtoglavicu. Neki doživljavaju napade panike, koji mogu uključivati otežano disanje, visoki krvni tlak i ubrzan rad srca. Osjećaj srama također nije neuobičajen, budući da mnoge kulture pridaju veliku vrijednost čistoći, a odbijanje kupanja može nekoga učiniti metom izrugivanja ili zadirkivanja, što može povećati ozbiljnost fobije.
Mnoga djeca doživljavaju blagu ablutofobiju, koja obično nestaje kad nauče da se ništa strašno ne događa u kadi. Međutim, ako roditelji tjeraju svoju djecu u kadu ili su grubi s njima tijekom kupanja, djeca mogu početi povezivati kupanje s nesrećom i razviti teži oblik ablutofobije. Omogućavanje udobnosti djeci u kadi provjeravanjem temperature, opuštenim ponašanjem i ne forsiranjem problema može pomoći u sprječavanju pojave ablutofobije kod djeteta.
Osobe s potpunom ablutofobijom mogu dobiti pomoć od psihološkog stručnjaka. Tretmani ablutofobije mogu uključivati stvari poput desenzibilizacije, u kojoj se pacijent čisti ili kupa pod nadzorom terapeuta koji pomaže pacijentu da se nosi s intenzivnim emocijama povezanosti, te korištenje hipnoze i terapije razgovorom. Neki pacijenti imaju koristi od psihijatrijskih lijekova koji pomažu otupiti njihovu reakciju dok ne uspiju prevladati strah od kupanja.