Teorija kognitivizma je model kako um uči nove stvari. Mnogi ljudi opisuju kognitivizam kao gledište da je um u osnovi računalo sa sposobnošću obrade i pohranjivanja stvari. Vjeruju da mozak preuzima informacije, analizira ih, pohranjuje i koristi. Kada ljudi raspravljaju o teoriji, često koriste računalne metafore. Kognitivizam je postao popularan 1950-ih, a natječe se s suparničkim teorijama učenja poznatim kao biheviorizam i konstruktivizam.
Netko tko se slaže s teorijom kognitivizma manje je zabrinut za vanjska ponašanja, a više za unutarnje procese. Osoba općenito vjeruje da je iskustvo manje važno u učenju od načina na koji ljudi obrađuju svoja iskustva. Prema ovoj ideji, moglo bi se pet različitih ljudi provesti kroz isto iskustvo, a svaki od njih može naučiti iz njega na vrlo različite načine. Naposljetku, svaka bi razvila potpuno različita ponašanja; to je zato što svaka osoba može imati vrlo različit način razmišljanja o stvarima.
Kognitivizam je osmišljen kao zamjena za suparničku teoriju zvanu biheviorizam. Ova teorija bila je mnogo više usmjerena na vanjske elemente. Bihevioristi su općenito bili zabrinuti za iskustva i kako su ljudi na njih reagirali. Smatralo se da je svako vanjsko ponašanje izravno povezano s nekim vanjskim uzrokom. Ti su sljedbenici često vjerovali da su ljudi u osnovi slični po rođenju, a većina stvari koje su ih činile različitim temeljila se na različitim životnim iskustvima.
Teorije učenja poput kognitivizma i biheviorizma mogu se promatrati kao više od teorija o učenju. Oni su u osnovi modeli za cjelokupni način na koji je um izgrađen. To je zato što modeli vide većinu mentalnih čimbenika u odnosu na učenje. Dakle, kako ljudi stare, oni uče živjeti. Možda uče negativne stvari koje uzrokuju mentalne probleme ili uče pozitivne stvari koje ih vode do uspjeha. Iz tog razloga, kognitivizam i druge teorije učenja često su izravno povezane s konceptima u psihoterapiji.
Kada učitelji pokušavaju koristiti kognitivizam u razredu, često se usredotočuju na to da stvari stave u koristan kontekst za učenike. Smatra se da je to važno jer um može drugačije pohraniti informacije ako ih ljudi nauče u drugom kontekstu. Na primjer, ako netko nauči zbrajati na apstraktan način, um bi to mogao vidjeti kao jednostavan mentalni trik. S druge strane, ako osoba nauči dodavati u odnosu na nešto korisno u svakodnevnom životu, poput scenarija transakcije, na primjer, možda će moći lakše pristupiti tom znanju kada mu zatreba.