Oticanje uha, privremeno i trajno, može biti uzrokovano alergijama, ozljedama ili nečim uobičajenim poput vode. Izravna ozljeda, na primjer, može dovesti do trajnog oticanja uha zbog oštećenja hrskavice. Kontaktni dermatitis, vrsta alergije, posebno je čest uzrok natečenih ušiju, osobito kod žena i muškaraca koji probuše uho i umetnu metal na koji su alergični. Plivanje u zagađenoj vodi ili zarobljavanje vode iz tuša u ušnom kanalu može uzrokovati uho plivača, što obično uzrokuje bol i natečene uši. U većini slučajeva natečenih ušiju, oteklina nestaje nakon što se uzrok liječi, ali to nije uvijek slučaj.
Jedan od čestih uzroka oticanja uha je tupa ozljeda, koja se u uho može zadati fizičkim napadom, padom ili tijekom sportske vježbe. Osim oteklina, ovakva ozljeda često je popraćena lomovima kostiju i drugim vidljivim oštećenjima, poput ogrebotina i modrica. Česta ozljeda koja dolazi od tupe ozljede uha je uho od cvjetače, gdje je hrskavica vanjskog uha toliko oštećena da ne može dobiti odgovarajuću hranu i protok krvi. Ovo stanje, koje se često javlja kod sportskih igrača koji se redovito bave tjelesnim aktivnostima koje utječu na njihove uši, može uzrokovati trajno oticanje uha i opće deformisanje uha.
Drugi čest uzrok otekline u uhu su alergije koje često rezultiraju kontaktnim dermatitisom. Ponekad će metali u naušnicama smetati koži, što rezultira nadraženošću zahvaćene kože i eventualno natečenom. Nekoliko metala koji mogu uzrokovati kontaktni dermatitis kod nekih ljudi su nikal i krom. Još jedna uobičajena vrsta iritansa koja može uzrokovati oticanje uha je ugriz ili ubod kukca, koji često nanose pčela, osa ili mrav. Različiti ljudi su alergični na različite tvari, pa se reakcije koje proizlaze iz ovih vrsta iritansa mogu značajno razlikovati od osobe do osobe.
Stanje koje se naziva plivačko uho obično se manifestira oticanjem i bolom ili osjetljivošću u i oko uha. Ovo stanje je dobilo ime jer se obično razvija zbog izloženosti patogenima u vodi. Kada ovi patogeni uđu u ušni kanal, mogu zaraziti uho i dovesti do ovog stanja. Uobičajene taktike za izbjegavanje ovog stanja uključuju neplivanje u zagađenoj vodi, ručno sušenje ušiju kako bi se spriječilo gnojenje patogena i korištenje pravilno postavljenih čepova za uši.