Koje su opasnosti od nanošenja ljepila?

Puhanje ljepila je oblik zlostavljanja inhalatora u kojem se pojedinac namjerno koncentrira i udiše pare prisutne u ljepilima, što rezultira osjećajem euforije, dezorijentacije i halucinacija. Postoje mnoge neposredne i dugotrajne opasnosti povezane s rekreacijskim puhanjem ljepila. Ljudi mogu doživjeti nepovratna oštećenja mozga, srca i pluća, gubitak sluha, probleme sa živčanim sustavom i druge posljedice koje nastaju udisanjem opasnih toksina. Kronično puhanje ljepila također može dovesti do ovisnosti i ovisnosti, povećavajući šanse za predoziranje i smrt.

Ljudi koji guše ljepilo mogu njušiti pare izravno iz boce ili pokriti svoja usta papirnatom vrećicom napunjenom tvari. Kemikalije prisutne u ljepilu prožimaju krvno-moždanu barijeru i reagiraju s neurotransmiterima stvarajući euforične osjećaje. Korisnici odmah počinju osjećati vrtoglavicu i dezorijentiranost te mogu doživjeti halucinacije. U roku od nekoliko minuta, međutim, pojedinci trpe zdravstvene posljedice kao što su glavobolja, mučnina, nejasan govor, problemi sa sluhom i vidom, povraćanje i poteškoće u kontroli pokreta mišića. Kako se korisnik nastavlja spuštati sa svoje razine, javlja se osjećaj umora i depresije.

Ostale kratkoročne opasnosti puhanja ljepila uključuju upalu i iritaciju nosa i grla te razvoj kašlja ili zviždanja. Korisnik se može onesvijestiti nakon nanošenja ljepila, što predstavlja mogućnost gušenja ako je vrećica još uvijek pričvršćena za njegovo ili njezino lice. Nedostatak unosa kisika može dovesti do gušenja, a osoba bi se lako mogla ugušiti svojim povraćanjem ako je još uvijek dezorijentirana ili bez svijesti. Dodatne opasnosti za okoliš postoje kada dezorijentirani korisnik pokušava hodati, voziti ili sudjelovati u aktivnosti koja je teška kada je pod utjecajem inhalatora.

Postoje mnoge opasnosti povezane s dugotrajnim zlostavljanjem, uključujući oštećenje mozga, pluća i srca. Nanošenje ljepila ubija moždane stanice i s vremenom mijenja kemiju i funkciju mozga. Mnogi ljudi pate od trajnih oštećenja u područjima mozga koja kontroliraju motoričke pokrete, govor, sluh i koncentraciju. Oštećenja jetre i bubrega moguća su kada su velike količine otrovnih kemikalija stalno prisutne u krvotoku, a zatajenje srca moguće je zbog nedovoljne količine kisika i zdravih hranjivih tvari u krvi.

Kemijska ovisnost i ovisnost predstavljaju dodatne neposredne opasnosti. Pojedinac može razviti toleranciju na kemikalije ljepila tijekom vremena, što znači da mora ispuhati sve više i više tvari u sljedećim upotrebama kako bi postigao iste učinke. Velike doze ljepila su vrlo otrovne, a učinci mogu dovesti do intenzivne fizičke patnje i smrti.