Spolno prenosiva infekcija (STI) je infekcija koja se prenosi seksualnom aktivnošću. Neki dobro poznati primjeri SPI su sifilis, AIDS, herpes i gonoreja. Liječnici preferiraju korištenje izraza “SPI” nego spolno prenosiva bolest (STD), jer je moguće da se netko zarazi bez pokazivanja znakova bolesti, što znači da infekciju mogu prenijeti osobe koje nemaju simptome. SPI su ozbiljan problem u mnogim dijelovima svijeta jer ih je teško spriječiti i liječiti bez pristupa odgovarajućim materijalima.
Ljudi su svjesni da se neke bolesti prenose spolnim putem stotinama godina. Jedna od najranijih identificiranih spolno prenosivih bolesti bio je sifilis, bolest koja je nekoć poharala europsko društvo. Bile su poznate i kao spolne bolesti, po Veneri, rimskoj božici ljubavi, ili “društvene bolesti”. Do sredine 20. stoljeća ljudi su bili svjesni popisa ovih bolesti, od kojih su mnoge postale izlječive pojavom penicilina. Međutim, potkraj 20. stoljeća pojavile su se bolesti poput AIDS-a, zajedno s oblicima starijih spolno prenosivih infekcija otpornim na lijekove, što je izazvalo liječnike da osmisle nove tretmane za ove pogubne infekcije.
SPI može biti gljivična, virusna, bakterijska ili parazitska. Mnoge se infekcije također mogu prenijeti neseksualnim kontaktom, što je dovelo do toga da ih neki medicinski stručnjaci nazivaju spolno prenosivim infekcijama, kako bi podsjetili ljude da postoje brojni vektori za prijenos bolesti, kao što su ozljede ubodom igle i nepravilna higijena, između ostalog. Općenito, SPI se prenosi izravnim kontaktom s tjelesnim tekućinama, što znači da se rizik od zaraze nekom od ovih bolesti može uvelike smanjiti korištenjem barijera tijekom spolnog kontakta. Iz tog razloga mnogi zdravstveni edukatori potiču korištenje kondoma i dentalnih brana.
Kada se zarazi, postoje različite mogućnosti liječenja, ovisno o vrsti infekcije. U nekim slučajevima za liječenje se mogu koristiti antibiotici ili antivirusni lijekovi, koji ga izbacuju iz pacijentovog tijela uz pomoć imunološkog sustava. U drugim slučajevima, kao kod AIDS-a ili herpesa, nema lijeka, iako se lijekovi mogu koristiti za liječenje simptoma ili za smanjenje virusnog opterećenja pacijenta.
U zemljama u razvoju, spolno prenosive infekcije su veliki problem, jer su preventivni alati poput kondoma nedostupni ili društveno neprihvatljivi. Liječenje može biti teško nakon što je netko zaražen jer pravi lijekovi možda neće biti dostupni ili se pacijent možda neće moći pridržavati režima lijekova koji zahtijeva višestruke tretmane. Neki su znanstvenici izrazili zabrinutost da bi djelomično završeni tretmani i raširene stope infekcije mogle stvoriti nove verzije spolno prenosivih bolesti koje bi se mogle pokazati teškim za liječenje u budućnosti.