Aschevi eksperimenti usklađenosti bili su niz socijalno-psiholoških eksperimenata vođenih 1950-ih kako bi se istražila grupna dinamika i pritisak na konformiranje u skupinama. Solomon Asch postavio je eksperimentalni dizajn na Swarthmore Collegeu gdje je ispitanik bio okružen grupom konfederanata koji su vršili različite stupnjeve pritiska kako bi potaknuli subjekta da netočno odgovori na objektivno pitanje. Asch je otkrio da bi uz dovoljan pritisak ljudi odabrali pogrešan odgovor, ali male promjene u dinamici mogle bi imati radikalan utjecaj.
U eksperimentu, ispitanici su sjedili oko stola u kojem je bilo mjesta za osam osoba, i rečeno im je da se eksperiment odnosi na oštrinu vida. Asch je sudionicima prezentirao niz slika linija i zamolio ih da grupi daju objektivne izjave o duljini linije i usporedbi. Zaokret u Aschovim eksperimentima sukladnosti je u tome što je samo jedan od osam ljudi zapravo bio subjekt istraživanja. Svi ostali u Aschovim eksperimentima sukladnosti zapravo su bili istraživači.
Kada su svi konfederati odgovorili točno, ispitanici su lako ponudili točan odgovor. Ako bi jedan ili dva konfederacija ponudili pogrešan odgovor, ispitanici bi obično odgovorili točno, ali kada bi tri ili više, ili cijela grupa, inzistirali na krivom odgovoru, ispitanici bi često dali pogrešan odgovor. Aschevi eksperimenti usklađenosti pokazali su da pritisak vršnjaka može natjerati ljude da daju pogrešan odgovor čak i kada znaju točan odgovor.
Eksperiment je postao posebno zanimljiv kada je Asch dodao neslaganje u manjini. Ako su konfederati davali različite odgovore, to je poticalo subjekta da progovori i ponudi točan odgovor. Iskoristio je to kako bi ilustrirao da čak i jedan glas u oporbi može imati snažan utjecaj i može dati drugim ljudima hrabrost da progovore, čak i s različitim odgovorima ili idejama. Sugovornik koji se ne slaže mogao bi dati još jedan netočan odgovor, na primjer, a subjekt bi i dalje točno odgovorio.
Analiza Aschovih eksperimenata sukladnosti pružila je važne informacije o tome kako grupe rade i kako članovi grupe mogu vršiti pritisak jedni na druge. Pritisak vršnjaka igra ključnu ulogu u grupnoj dinamici, od igrališta do astrofizičke istraživačke ustanove. Asch je radio u eri kada su brojni socijalni psiholozi počeli eksperimentirati s pritiscima koji mogu utjecati na grupno ponašanje. Stanley Milgram eksperimentirao je 1960-ih s time koliko daleko bi ljudi išli kada bi im naložila autoritet, na primjer, dok je Philip Zimbardo vodio zloglasni zatvorski eksperiment u Stanfordu 1970-ih.