Postoje dvije različite definicije pojma zidno oko. U jednoj definiciji zidnog oka, jedno oko ima vrlo svijetlu šarenicu, koja ne odgovara boji drugog oka. Za konje s jednim vrlo svijetlim okom može se reći da imaju zidne oči.
Češće, kada ljudi koriste izraz zidno oko, misle na vrstu strabizma. Ovo je stanje koje se može liječiti, posebno kada se uhvati rano, a znači da se oči ne fokusiraju u istom smjeru. Osoba sa zidnim okom ima jedno oko sa šarenicom koja nije baš usmjerena u istom smjeru. Oko može gledati u stranu, prema gore ili prema dolje i nije usklađeno s fokusom i pokretom nezahvaćenog oka. Ovo se također može nazvati škiljavim očima ili lijenim očima. Obično je zahvaćeno samo jedno oko, a drugo oko, ako je zidno oko prekriveno, ima tendenciju da funkcionira dobro i normalno.
Zidno oko, kao i svi oblici strabizma, može na najozbiljniji način utjecati na percepciju dubine, a kada je to moguće treba ga liječiti dok su djeca još mala. To se obično radi kombinacijom kirurškog zahvata, zatim vježbi za oči, posebnim naočalama i lijekovima. Liječenje je najučinkovitije kod djece mlađe od 6 godina, iako djeca starija od 6 godina i dalje mogu imati dobre do izvrsne rezultate ako im nije dijagnosticirana ranije.
Osoba sa zidnim okom može imati oči koje izgledaju pomalo ispupčene ili barem strše malo više nego što se obično vidi, iako to nije uvijek prisutno. U većini slučajeva, nedostatak koordiniranog fokusa između dviju zjenica lako je prepoznati i stoga se rano liječi. Konkretan uzrok stanja je nepoznat, iako se čini da se većina oblika strabizma javlja dok se nerođeno dijete još razvija, a ono što se događa je neuspjeh u pravilnom razvoju očnih mišića. Za sada ne postoji specifičan gen povezan s ovim poremećajem i možda je to više genetska mutacija, a ne stvarni gen koji možda neće pravilno razviti očne mišiće.
Stanje se ne smije miješati s prekriženim očima, koje se obično manifestiraju kao da se oči usredotočuju na nos. Prekriženo oko može zahvatiti samo jedno oko, ali može zahvatiti i oba. Slučajevi zidnog oka koji se javljaju na oba oka izuzetno su rijetki. Obično jedno oko radi vrlo dobro, dok drugo ne uspijeva osigurati koordinaciju potrebnu za bifokalni vid koji točno percipira dubinu.