Što je refraktorna hipoksemija?

Hipoksemija je stanje u kojem su razine kisika u krvi preniske. Refraktorna hipoksemija je rijetka i odnosi se na hipoksemiju koja se ne može ispraviti davanjem dodatnog kisika za disanje. Obično se razvija kao krajnji rezultat stanja poznatog kao sindrom akutnog respiratornog distresa, u kojem disanje postaje iznimno teško. Ispitane su brojne tehnike za liječenje ovog stanja, ali nisu pronađene stvarno učinkovite terapije. Hipoksemija je oblik hipoksije, što je općenitiji izraz koji se koristi za opisivanje niske razine kisika u bilo kojem dijelu tijela, uključujući tkiva i krv.

Brojni su uzroci hipoksemije, uključujući anemiju, veliku nadmorsku visinu i opstrukciju dišnih puteva. Najčešći uzroci koji dovode do respiratornog distres sindroma, koji je povezan s hipoksemijom, su upala pluća ili infekcija koja preplavljuje cijelo tijelo. Normalno, hipoksemija se može poboljšati davanjem kisika pacijentima, ali refraktorna hipoksemija ne reagira na ovaj tretman.

Često do refraktorne hipoksemije dolazi jer su zračni prostori u plućima puni tekućine. To može biti posljedica krvarenja u plućima, infekcije ili zatajenja srca. Budući da su zračni prostori ispunjeni tekućinom, to sprječava udahnuti kisik da prođe u krvne žile koje oblažu plućne prostore i uđe u krvotok. U ovoj situaciji, unatoč davanju kisika, razina kisika u krvi ostaje nenormalno niska.

Znakovi hipoksemije uključuju pojačan nedostatak zraka, zbunjenost i gubitak svijesti. Ako su pluća puna tekućine, liječnici bi mogli čuti karakteristične zvukove pucketanja kada slušaju prsa kroz stetoskop. Refraktorna hipoksemija se dijagnosticira kada se razina kisika u krvi ne popravi nakon liječenja hipoksemije terapijama kao što su dodatni kisik i mehanička ventilacija.

Ispitani su brojni potencijalno korisni tretmani za refraktornu hipoksemiju. To uključuje ležanje pacijenata na prednjim stranama, korištenje posebnih tehnika ventilacije gdje se manje od uobičajenih volumena zraka daju brže, i davanje lijekova koji proširuju krvne žile u plućima. Smatra se da bolesnik leži u ovom položaju pomaže pri disanju omogućavajući otvaranje zračnih prostora u plućima. U drugom tretmanu, krv se ispumpava iz tijela kroz umjetna pluća kako bi se povećala razina kisika, prije nego što se vrati pacijentu. Nažalost, niti jedna od testiranih terapija nije pokazala značajno poboljšanje u stopama preživljavanja pacijenata s ovim stanjem.