Psihogena polidipsija je stanje u kojem bolesnici imaju nekontroliranu želju za pićem prekomjerne količine vode. Pojam polidipsija odnosi se na pijenje previše vode, a pojam psihogeni odnosi se na činjenicu da želja za pićem vode proizlazi iz psihičkog poremećaja. Simptomi uključuju pojačanu žeđ, pojačano mokrenje, mučninu, povraćanje, smetenost i napadaje. Liječenje stanja temelji se na ograničavanju unosa tekućine zahvaćenom pacijentu. Važno je razlikovati ovo stanje od drugih bolesti koje ga mogu oponašati, budući da se tretmani mogu razlikovati.
Pacijenti zahvaćeni psihogenom polidipsijom obično imaju druga koegzistirajuća psihijatrijska stanja, kao što su shizofrenija, bipolarni poremećaj ili depresija. Razlog zašto pacijenti pogođeni ovim poremećajem razvijaju neutaživu žeđ nije dobro shvaćen, ali smatra se da proizlazi iz neurokemijskih neravnoteža povezanih s njihovim temeljnim psihijatrijskim stanjima. Pacijenti s ovim stanjem obično piju više od 2.6 galona (10 litara) tekućine dnevno.
Simptomi psihogene polidipsije mogu varirati. Često pacijenti pokušavaju sakriti činjenicu da piju toliko tekućine, pa drugi ljudi oko njih možda ne primjećuju da unose toliko vode. Ako stanje traje dulje vrijeme, pacijenti mogu razviti stanje zvano hiponatremija, što je neravnoteža elektrolita u kojoj je koncentracija natrija u krvi preniska. Simptomi ovoga mogu uključivati mučninu, povraćanje, glavobolju, zbunjenost ili čak napadaje. Ostali simptomi psihogene polidipsije uključuju pojačano mokrenje i psihijatrijske simptome.
Proces dijagnosticiranja kod bolesnika s psihogenom polidipsijom uključuje prikupljanje detaljne anamneze, utvrđivanje postoje li temeljni psihijatrijski poremećaji, učenje koje lijekove pacijent uzima i provođenje laboratorijskih pretraga. Pacijenti s ovim stanjem često imaju niske razine natrija u krvi. Također proizvode velike količine razrijeđenog urina. Dijagnoza se potvrđuje provođenjem praćenog testa restrikcije vode, u kojem je pacijentima zabranjeno bilo što piti. Ako se koncentracija natrija u krvi poveća nakon što se pacijentima zabrani da piju, dijagnoza se može potvrditi.
Važno je razlikovati psihogenu polidipsiju od drugih medicinskih stanja koja mogu uzrokovati slične laboratorijske abnormalnosti. Sindrom neodgovarajućeg lučenja anti-diuretičkog hormona (SIADH) također može uzrokovati da pacijent razvije niske razine natrija u krvi. U ovom stanju, međutim, obično postoji veća količina natrija u mokraći, a hiponatremija se obično ne povlači odmah nakon ograničenja pristupa tekućinama. Ostala stanja koja mogu oponašati psihogenu polidipsiju uključuju intoksikaciju ekstazijem, pseudohiponatremiju i hiponatremiju povezanu s vježbanjem.